Demonizacija političkog protivnika dobro je poznat fenomen: suparnika za vlast prikazujemo kao zloćudnog, opasnog i pokvarenog, da opravdamo njegovo isključivanje i kažnjavanje. Andrej Plenković rekao je u Saboru da su u oporbi "destruktivci, agresivci i kritizeri", da je iznošenje rezultata pred njih kao da bacate bisere pred svinje, da su diletanti (Tuđman bi dodao: jalnuški diletanti), da je Hajdaš Dončić izazvao susramlje među kolegama s lijeve strane, Ranku Ostojiću je poručio da su utekli kao i njegovi prethodnici 1991., a svima skupa da im nije stalo do Gospića, Like i Ličko-senjske županije i da će sigurno izgubiti na sljedećim izborima. Oporba mu nije ostala dužna: Hajdaš Dončić optužio je premijera da snosi punu političku odgovornost za nezakonito odlaganje otpada, krađu i "ekocid u Lici", Sandra Benčić rekla mu je da odgovara "nisam znao" kad god ga se upozori na kriminal i korupciju, Ivana Kekin da se ponaša kao nasilnik u razredu, a za Miru Bulja Plenković je "glava hobotnice otpadne mafije". Više od riječi govorile su geste: dio ljevice napustio je sabornicu, mostovci su mu okrenuli leđa, a svi su, i s vlasti i s opozicije, govorili svisoka, moralizatorski, patetično, ironično, podrugljivo, uvredljivo i s indignacijom.
Gdje češ veče kulture kada nakon 18 godina studiranja svoje kolege u saboru nazoveš "stokom" . (Samdra Benčić)... To je sami vrh intelektualnog dosega čovjeka