Nicolas Matias Bianchetti (41) od 2004. godine, kada je prvi put posjetio Hrvatsku, domovinu djeda i bake s majčine strane, dolazio je iz Argentine skoro svake godine jednom godišnje, a danas mu je Zagreb dom, u kojem živi s djevojkom, Argentinkom Brendom. U svibnju ove godine otvorio je prvi argentinski restoran "Al paso" u središtu grada te je i tako spojio ljubav prema zemlji u kojoj je rođen i odrastao i prema domovini svojih predaka. Sada i svojoj.
Baka mu pričala o Hrvatskoj
– Danas u Zagrebu ima puno ljudi iz Južne Amerike, Bolivije, Čilea, Perua, Argentine, neki poput mene imaju hrvatsko podrijetlo, a neki ne. Sada ima i dosta Argentinaca koji nemaju hrvatsko podrijetlo, a odlučili su doći ovamo živjeti. Znam to i zato što nam znaju dolaziti u restoran. Kada razmišljaju o preseljenju u Europu, Argentinci se uglavnom odlučuju za Španjolsku, Italiju i sada i za Hrvatsku – kaže Bianchetti, s kojim smo komunicirali pismeno na engleskom, a usmeno na hrvatskom, koji govori puno bolje nego što misli. U Hrvatsku je s djevojkom stigao 2022. te su upisali tečaj hrvatskog jezika Croaticum na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Njegovim roditeljima se u početku, iskreno kaže, nije sviđala ideja da ode iz Argentine, ali sada imaju dobar izgovor da češće putuju. Posjećuju ih u Zagrebu barem jednom godišnje.
Potomci hrvatskih iseljenika uglavnom su visokoobrazovani, kao i on, koji je diplomirao ekonomiju na Sveučilištu La Matanza, na kojem je do početka 2022. predavao ekonomske predmete te je uz to imao i obrt, knjigovodstveni servis. Iako su mu djed Boža i baka Marija s majčine strane otišli u Argentinu nakon vjenčanja, a prije kraja Drugog svjetskog rata, njegova draga "baba Marija" prenijela je na njega ljubav prema njegovoj drugoj domovini. Djed je umro prije njegova rođenja.
– Nakon bakine smrti 1988. moja majka, teta, ujak i bratići uvijek su se trudili da ne zaboravimo odakle dolazi naša obitelj. I tako sam cijeli život odgajan da gajim ljubav prema svojoj drugoj domovini – kaže Bianchetti.
Baka i djed živjeli su u San Justu, gradu u predgrađu Buenos Airesa, gdje su se nastanile brojne obitelji hrvatskog podrijetla. Majka mu je s bratom i sestrom bila aktivna članica hrvatske iseljeničke zajednice, sudjelovali su u crkvenom pjevačkom zboru i u folklornom ansamblu. Nicolas je prvi put Hrvatsku posjetio 2004. i od tada je dolazio gotovo svake godine. U Hrvatskoj je već tada imao bližu rodbinu, jer su se krajem 80-ih i krajem 90-ih iz Argentine vratile njegova teta Daniela i sestrična Dalma.
– Uvijek sam volio dolaziti na odmor u Hrvatsku, a početkom 2022. shvatio sam da je pravi trenutak za povratak u moju drugu domovinu. Iako ja i djevojka volimo more, za život smo odabrali Zagreb, jer u njemu ima aktivnosti tijekom cijele godine. I siguran je za život i podizanje djece. Naravno, nije lako živjeti daleko od obitelji i prijatelja, ali jedan prijatelj isto razmišlja da dođe živjeti u Hrvatsku. Najteže mi je bilo naučiti jezik i nositi se s hrvatskom birokracijom. I s argentinskom birokracijom ima problema, ali ovdje je kompliciranije – govori. S djevojkom živi u unajmljenom stanu, a u njihov restoran "Al Paso", u kojem nude argentinske specijalitete empanade, meso s roštilja te slastice, osim povratnika iz Južne Amerike i domaćih, osobito ljeti, navraćaju i turisti. Nicolas radi i na jednom projektu s djecom iz povratničkih obitelji koji financira Središnji državni ured za Hrvate izvan Hrvatske.
Koliko danas u Hrvatskoj živi povratnika iz Južne Amerike, Australije i SAD-a, ne zna se precizno zato što se dio njih vode kao hrvatski državljani, a dio kao stranci, jer još nisu dobili hrvatsko državljanstvo. Izmjenama Zakona o strancima bit će olakšan privremeni boravak iseljenicima i potomcima iseljenika te članovima njihovih obitelji koji nemaju hrvatsko državljanstvo. Dok čekaju državljanstvo, s potvrdom koju će im izdavati Ministarstvo demografije i useljeništva imat će pravo na zapošljavanje bez dozvole za boravak i rad. Ravnateljica Instituta za istraživanje migracija, dr. sc. Marina Perić Kaselj ističe da je u posljednje vrijeme intenziviran povratak iseljenika i potomaka iseljenika. U Južnoj Americi velik je demografski potencijal za Hrvatsku i zato je, kaže, bila inicijativa HGK, HUP-a i Ministarstva rada da se ide prema radnom kontingentu iz Južne Amerike i povratnicima iz svijeta.
– Lani smo radili veliko istraživanje o mjerama za useljavanje, zapošljavanje i integraciju potomaka naših iseljenika iz Južne Amerike ispitujući četiri kategorije mogućih povratnika, onih koji bi htjeli studirati u Hrvatskoj, raditi te investirati ili doći u mirovini. Od oko 700 ispitanika sto ih je odmah htjelo doći raditi u Hrvatsku i uglavnom su visokoobrazovani. Sada smo to istraživanje proširili na sve povratnike jer je u zadnje vrijeme intenziviran povratak iseljenika iz Njemačke, Irske, Australije... Iz Njemačke nam se vraća i druga generacija, djeca iseljenih, iz Australije se djeca iseljenika vraćaju uglavnom u Splitsko-dalmatinsku i Zadarsku županiju, a ostali povratnici i u Dubrovačko-neretvansku i Istarsku županiju te Zagreb. Sada radimo terenske intervjue s povratnicima te smo tako otkrili da u Gornjoj Podgori ima dosta povratnika druge generacije iz Australije. Svi su jako zadovoljni i prilagodili su se životu u Hrvatskoj – govori Perić Kaselj. Ističe i novi trend da se povratnici koji zbog dobi i posla nisu vezani za život u jednoj državi odlučuju živjeti pola godine u Hrvatskoj, pola godine u Australiji ili na Novom Zelandu. Daljina im ne predstavlja problem. Ne možemo se, napominje, svim povratnicima i dijaspori obraćati na isti način, visokokvalificiranima i onima koji to nisu, potomcima iseljenika i iseljenicima iz posljednjeg vala iseljavanja kojima integracija nije potrebna. Svima njima treba prilagoditi mjere.
– Potomci iseljenika iz Južne Amerike uglavnom su visokoobrazovani i dobrostojeći i očuvan im je hrvatski identitet, koji im je prenošen s generacije na generaciju i zbog kojeg se brže integriraju od stranaca koji nemaju nikakvu poveznicu s Hrvatskom. Iako i među njima znatan broj ima hibridni identitet pa nisu samo Hrvati, nego su Hrvati – Talijani, Hrvati – Bolivijci, Hrvati – Argentinci... svi oni ovdje donose svoj emocionalni kapital koji im je obiteljski prenošen. Naši povratnici bez obzira na to odakle dolaze ističu da ih u Hrvatsku privlači sigurnost života i opuštenost. A kada dođe jedna povratnička obitelj, za sobom povlači i druge obitelji na jednak način kao što su nekad naši ljudi lančano odlazili u svijet i povlačili za sobom prijatelje i rodbinu – govori Perić Kaselj.
Težak hrvatski jezik
Potomcima iseljenika iz Južne Amerike problem je hrvatski jezik i bilo bi dobro, drži, da prođu intenzivne tečajeve hrvatskog jezika prije dolaska u Hrvatsku. Iako najčešće imaju VSS, spremni su raditi i poslove ispod svojih kvalifikacija dok ne nauče jezik. Vjeruje da će novo Ministarstvo demografije i useljeništva raditi na ciljanim mjerama za povratnike iz EU i ostatka svijeta i evaulirati ih. I Perić Kaselj kaže da danas imamo i doseljenike iz Južne Amerike koji nemaju hrvatsko porijeklo.
FOTOGALERIJA: Postavili su je uz pomoć dizalice: U Oroslavju pripremljena najveća peka na svijetu
Otvori KEKS Pay
Svu sreću želim.