U Dubrovniku se prije nekoliko godina pojavio mladi političar koji nije nagovještavao da bi u nekim ideološkim zabludama mogao preteći starije kolege. Djelovao je na prvi pogled pristojno, ostavljao je dojam perspektivnog kadra koji će poštovati odgovornost za grad koji je nekoć bio uzvišena Republika, s kulturom koja je nešto značila i u Europi. Dubrovčani su se zvali, i još se zovu, gosparima, što je još više od gospode. Mladić je bio dijete u vrijeme Domovinskog rata, oslobođen iskustva koje je emocionalno i politički moglo opterećivati generacije koja su proživjele dramu stvaranja države i koje su pamtile iz povijesti lošije strane totalitarizma, jednog i drugog. Bio je premlad da u politiku uđe s opterećenjima povijesti.
NEZNANJE ILI IDEOLOŠKA ZABLUDA?
Tko kliče 'za dom spremni', ne može se pozivati na prvog hrvatskog predsjednika
Muke po Mati počele su od toga da ili nije znao da se Domovinski rat nije vodio pod ustaškim sloganom "za dom spremni" ili je znao pa se ogriješio o načela elementarne političke korektnosti prema osnivaču svoje stranke i utemeljitelju hrvatske države. U svakom slučaju, bilo bi bolje i za njega da nije davao krivu poduku mlađima od sebe da se drže dviju programskih kovanica koje nemaju nikakve veze jedna s drugom, "Bog i Hrvati" i "za dom spremni"
Otvori KEKS Pay
