Hoće li SDP do svoga kandidata za predsjednika Hrvatske doći sličnim putem kao što je Demokratska stranka u SAD-u, u odmjeravanju snaga Hillary Clinton i Baracka Obame, došla do svog kandidata pa će recimo Neven Mimica, Ivo Josipović, Zlatko Komadina, a možda i sam Zoran Milanović morati proći sito i rešeto stranke i javnosti prije službene objave kandidata ili će stranačka tijela donijeti odluku tko će biti kandidat stranke?
Nije se razgovaralo
Zoran Milanović ne želi nagađati o modelu jer tvrdi da je još prerano,
ali ima onih kojima to pitanje ipak može zagolicati maštu. Antun Vujić,
predsjednik Središnjeg odbora SDP-a, nije sklon da se netko sam
kandidira i smatra da odgovorna grupa ljudi može iznjedriti kandidata
koji bi imao sve potrebne kvalitete, ali ograđuje se da se o tome nije
razgovaralo u stranci.
– Sigurno je da treba testirati tko od naših ljudi može proći. Velika
je opasnost da se pojavi netko posve nov; politika je pala na niske
grane i ne bi se smjelo dopustiti da kandidat ne bude dobro profilirana
osoba koja će ispuniti zahtjeve javnosti – kaže jedan od iskusnih
esdepeovaca. Željka Antunović smatra da je ‘američki model neprilagođen
za nas’: – Možda bi unutarnja kandidatura donijela SDP-u nešto u
javnosti, ali pitanje je bi li u konačnici taj kandidat donio i
pobjedu. Treba dobro razmisliti.
No, Ivan Račan misli, gledajući to i s marketinških i s političkih
pozicija, da bi prilagođeni američki model, prema kojem bi se o
najpoželjnijem kandidatu izjasnili ne samo članovi nego i birači SDP-a,
bio dobar.
Prednosti modela
– SDP ima široku mrežu od 300.000 građana koji su se izjasnili kao naši
birači i od kojih uvijek možemo doznati što misle. S obzirom na to da
je SDP već polako ušao u proces “jedan čovjek – jedan glas” za izbore
predsjednika stranke, mislim da bi takav model imao svojih prednosti u
otvaranju širih demokratskih procesa – kaže Račan.
