Marko Perković Thompson ime je stekao ratne 1991. skladavši "Bojnu Čavoglave", status karizmatskog pjevača stekao je 2000-ih usprotivivši se diskreditaciji hrvatskih branitelja i Domovinskog rata te održavši koncerte na rasprodanim stadionima u Splitu i Zagrebu, a besmrtan je postao ovih dana prodavši više od pola milijuna ulaznica za svoj koncert na zagrebačkom Hipodromu. Nitko nikad u povijesti nije uspio prodati toliko ulaznica za jedan koncert, što pokazuje da Thompson nije samo glazbena nego je i iznimna sociološka pojava. I kao takav često je bio pod lupom domaćih i inozemnih kritičara, pogotovo onih kojima su neke njegove pjesme i njegova naklonost Hrvatskim obrambenim snagama (HOS-u) – postrojbama koje su branile opstojnost Republike Hrvatske – evidentan dokaz njegova ideološkog "zastranjenja". No usredotočimo se na srpanjski koncert i ključno pitanje: Zašto na nj hrli više od pola milijuna ljudi, među kojima su mahom mlađi od 30 godina?
Naravno, svatko ima svoje motive, ali po mom skromnom mišljenju, toliko mnoštvo pokrenula su tri glavna razloga. Prvi je razlog to što će koncert na Hipodromu biti spektakl nad spektaklima, grandiozniji od svih dosad viđenih koncerata, pa nije neobično što mnogi žele biti sudionici jednoga zapravo povijesnog događaja. Što žele svjedočiti masovnom okupljanju koje će ostati u kolektivnoj memoriji svih današnjih generacija. K tomu, Thompson je zbog obiteljskih razloga imao veliku stanku u nastupima, dugo ga nije bilo u Zagrebu i okolici (izuzmemo li pojavljivanje na dočeku rukometne reprezentacije), izbacio je nekoliko novih hitova te je i to pojačalo jagmu za ulaznicama.
Drugi su razlog pjesme ili, preciznije rečeno, kvaliteta Thompsonovih pjesama. Ono što se u raspravama o glazbeniku iz Čavoglava, nažalost, uglavnom prešućuje. Pa glazbeni kritičari i "kritičari", opterećeni predrasudama i strahom što će o njima misliti "struka" ako nedajbože pohvale koji Thompsonov hit, o njemu radije pišu kao o političkoj pojavi. I najčešće podcjenjivački, svisoka. Počesto i zato što se ne slažu s njegovim konzervativnim svjetonazorom jasno izraženim u stihovima, što ne mogu podnijeti njegovo žestoko protivljenje lijevim ideologijama. I potpuno zanemarujući da Thompson u svom opusu, osim domoljubnih (tobože nazadnih), ima i sjajnih pjesama s ljubavnom, kršćanskom i općenito društvenom tematikom. Istina, o ukusima se ne raspravlja, ali ne vidjeti u njegovim pjesmama estetiku, energiju i snagu rokerskoga zvuka, emotivnu iskrenost, ljepotu stihova - nije ni objektivno ni pošteno.
Treći je razlog bunt. Ali bunt protiv koga i čega? Oni koji taj bunt povezuju s nezadovoljstvom sadašnjom društvenom i političkom situacijom u Hrvatskoj samo su djelomice u pravu. Kao i oni koji taj bunt objašnjavaju općenitim mladenačkim buntovništvom protiv zabrana svih vrsta – a Thompson je i zabranjivan i javno žigosan. U ishodištu bunta koji generira Marko Perković zapravo je pobuna tihe većine protiv javne dominacije lijevih, tzv. progresivnih ideologija, protiv kulture političke korektnosti iza koje se skriva posvemašnja netolerancija, a pogotovo protiv agresivnog podrivanja obiteljskih vrijednosti, prepoznatljivog u gotovo svim glavnostrujaškim medijima. Isključivost kojom se to čini posebno je iritantna.
Razgovarajte malo s mladima koji slušaju Thompsona i pitajte ih što u njima bude njegove pjesme, potiču li ih na nesnošljivost i mržnju, na glorifikaciju NDH i ustaškoga pokreta, kako to tvrde lažni moralisti. I odgovorit će vam da su njegove pjesme sinonim za ljubav prema domovini i narodu, prema Bogu i obitelji, da je njegovo domoljublje iskreno, nepatvoreno. Pitajte ih i kako doživljavaju pozdrav "Za dom spremni" i HOS-ove insignije na njegovim koncertima i mahom će vam reći da su to simboli pravedne borbe za državu – Republiku Hrvatsku. Svjesni su zlokobnih asocijacija, ali oni te insignije ne doživljavaju izrazom mržnje niti su im one ikakav znak odobravanja Holokausta ili masovnih zločina počinjenih nad Srbima i Romima u NDH. Zar to itko razuman može i pomisliti?!
No kad se trorogu partizansku kapu sa zvijezdom petokrakom naziva "lijepom kapom", kad im se servira crno-bijela slika o Drugom svjetskom ratu, a zabranjuju simboli pod kojima su 1990-ih ginuli hrvatski branitelji, tada se u njima rađa prkos, jer znaju da crvena petokraka nije samo simbol antifašizma nego da je i simbol masovnih zločina nad Hrvatima, počinjenih nakon Drugoga svjetskog rata u ime komunističke ideologije, ali i simbol velikosrpske agresije na Republiku Hrvatsku, simbol razaranja Vukovara i masovnih zločina nad hrvatskim civilima. Ne, nije lijepo vidjeti na koncertima simbole koji asociraju na mračno razdoblje hrvatske povijesti, ali demonizirati zbog njih Thompsona i mlade buntovnike odavno je kontraproduktivno.
Jasno je da će na Hipodromu biti HOS-ovih insignija, no bit će i znakovlja brojnih drugih postrojbi, jer Thompsonov megakoncert bit će i uvertira u veliku proslavu 30. obljetnice pobjede Hrvatske vojske u Domovinskom ratu.
>> U sutrašnjem Večernjem listu čitajte kolumne Nevena Budaka i Marijane Grbeše na temu fenomena Thompsona
Fenomen Thompson prvenstveno je domoljubni bunt protiv orjune, svih ostataka zločinačkog komunizma koji su zavladali Hrvatskom kada je Račan zahvaljujući raznim izdajnicima kao što je Budiša vratio komunjare na vlast, sve institucije a najgore u medije kao što je HRT. Nažalost to zlo je u svim porama našeg društva i teško ćemo ga pobijediti.