Sutra je dan D! Iskrcavanje pola milijuna ljudi na zagrebačkom Hipodromu. Koncert Marka Perkovića Thompsona je logistički, prometno i sigurnosno zahtjevan događaj, povezan s višestrukim rizicima i koji zbog masovnosti pred organizatore u najširem smislu postavlja niz složenih zadataka. Kao što i od svakog pojedinog posjetitelja traži izvjesnu pripremu, upoznavanje i prilagođavanje pravilima koja će vrijediti na Hipodromu i prilazima u skladu s procjenom vlastitih financijskih, zdravstvenih i fizičkih mogućnosti. Ali, to je, i trebao bi biti, samo koncert. Doduše, poseban jer je svjetskih razmjera. A to što okuplja ljubitelje domoljubne glazbe nije nikakav ekstremizam, niti je Thompson simbol nazadnjaštva, već samo jedno od domoljubnih sidrišta u zemlji u kojoj su još svježe rane i boli izazvane ratom.

Sve mi se cini da gradjani Bosne vole vise Hrvatsku od recimo Zagreba gdje je prodano 130.000 karata, a stanovnika 800.000 A gradjani Zagrebacke zupanije kupili 40.000 karata, a stanovnika 300.000. Volimo mi Hrvatsku vise nego oni jer zivimo tu.. To nam je jedina domovina tu smo rodjeni mi, nas otac, djed, pradjed. Nismo manje domoljubi sto neslusamo Tomsona, Prijovicku, Brenu. Nemamo nista protiv da drugi slusaju, jer o ukusima se netreba raspravljati. Medjutim moja generacija 1960-1970. slusala je strane izvodjace. Isli na cage u Salun, Ribnjak, Kulusic, Studentski cenrar itd. Svirali su Crveni koralji, Grupa 220, Bijele strijele, Zlatni akordi itd. Tada nismo slusali cajke. Jasno bila su druga vremena, odlazili smo doma kada sada mladi odlaze van. Nije bilo toliko droge i pijace. Mozda sam nostalgicna.