Teško su bolesni, a brinu se i za 94-godišnjakinju

Ne bih ds htio puno osvrtati na konkretni slučaj jer je sam po sebi tragičan. Htio bih nešto napisati o odnosu države prema ljudima treće dobi i onima kojima je potreban smještaj u domove. Tu po meni postoje tri klase starijih i nemoćnih ljudi. Prva je klasa onih koji imaju sreću da dobiju smještaj u državnom domu gdje je smještaj u jednokrevetnoj sobi manji od 2000 kn a država dobrano sufinancira taj smještaj, tako da korisnici tih domova za vrijeme boravka u domu mogučak i štedjeti ako imaju i malo bolju mirovinu. Druga klasa su oni koji su socijalni slučajevi gdje država plaća punu cijenu smještaja i korisnik doma nema nikakovih briga niti problema kao niti članovi obitelji. Treća klasa su oni kojima smještaj u dom zatreba naglo, a u državnom domu nema mjesta jer se tu treba prijaviti puno prije smještaja. Takve starije i nemočne osobe obitelji smještaju u privatne domove gdje je trokrevetna soba od 3500kn na više. I sada smješaj takove osobe tjera cijelu familiju u očaj jer treba te novce svaki mjesec skupiti. Ako svi jednako izdvajamo za taj dio socijale svi bi trebali imati i jednaka prava i cijene. Naši ministri kažu da su privatnici koji imaju domove poduzetnici i da im država ne može pomagati. Možda je to s te strane u redu, ali onaj tko mora te usluge koristiti je očajnik koji je u određenom trenutku tu uslugu platiti, a već je kroz svoj radni vijek dobrano izdvojio za socijalu i sada sufinancira one iz prve i druge klase i još mora svoje obveze plaćati. E tu nismo svi jednaki i zato dižem svoj glas do neba protiv takove pravednosti i solidarnosti. Ovo ne pišem napamet, nego kao pripadnik treće klase.

Sve je to pre zalosno,vapaj tih ljudi stize do Neba,ali na zalost, ON nemoze pomoc financijski,ali njegovi "tako zvani zamjenici na zemlji"mogu pa nece.One Milijone sto dobivaju od porezni obaveznika mogli bi odvojit nesto za takve slucajeve,ja cu od sebe koliko mogu. Pozdrav dobrim i darezljivim ljudima.