Tedeschi je htio preuzeti Kraš, ali smo odbili njegovu ponudu

jeli to onaj tadeschi prijetelj od premijera?..nekako je ojačao od kad mu je frend na vlasti..

Tedeschi, vrati Sinju milijune ili daj dionice Podravke Ako je uistinu riječ o nevraćenoj pozajmici, pozivam Tedeschija da, kada kupi ‘Podravku’, na Sinj prenese dio dionica koji bi nam pripao na ime našeg novca iz 1991. godine, kazao je Miroiro Bulj Ako je uistinu riječ o nevraćenoj pozajmici, pozivam Tedeschija da, kada kupi ‘Podravku’, na Sinj prenese dio dionica koji bi nam pripao na ime našeg novca iz 1991. godine, kazao je Miro Bulj Je li najuspješniji hrvatski biznismen mlađe generacije Emil Tedeschi, vlasnik “Atlantic grupe”, svoj prvi milijun uzeo u Sinju? To pitanje koje se često moglo čuti među upućenima u sinjska financijska događanja na početku Domovinskog rata na posljednjem zasjedanju Gradskog vijeća izrekao je nezavisni vijećnik Miro Bulj. - Jeste li upoznati o nestanku 3 milijuna njemačkih maraka gradskog novca namijenjenog za kupnju oružja preko poduzeća “Trgosirovina”? – upitao je Bulj gradonačelnika Ivicu Glavana. - Ne znam što je s tim novcem. Meni je to potpuna nepoznanica – odgovorio je Glavan. - Pozivam Tedeschija, koji je postao i članom gospodarskog tima predsjednika Ive Josipovića, da kaže odakle mu prvi milijun. Je li ga uzeo u Sinju? Radi li se o novcu koji je općina Sinj 1990. dobila za otklanjanje posljedica od potresa, potom ga u iščekivanju velikosrpske agresije prenamijenila za kupnju oružja da bi umjesto oružja, novac krajem 1991. preko “Trgosirovine” završio u Tedeschijevoj tvrtki? Ako je o tome riječ, pozivam Tedeschija da, kada kupi “Podravku”, na Sinj prenese dio dionica koji bi nam pripadao na ime našega novca iz 1991. – zaključio je Bulj. “Slobodna” je opširno pisala o aferi vezanoj uz Tedeschija, “Trgosirovinu”, “Trnovaču” i općinu Sinj. Iz bogate trgovačke obitelji Tedeschi s Korčule u Sinj se 1917. godine udala mladenka Klara i postala suprugom Marka Dalbella. Ta rodbinska veza bila je spojnica Emila i Emila Tedeschija, oca i sina, s Davorom i Markom Dalbellom. Marko je 1991. bio direktor “Trnovače”, a Davor “Trgosirovine” i član Izvršnog vijeća Skupštine općine Sinj zadužen za financije. Općina Sinj pogođena potresom dobila je 1990. velika sredstva iz proračuna SR Hrvatske. Dok su se pripremali “papiri” za raspodjelu novca, balvani velikosrpskih agresora već su određivali život u Hrvatskoj. U takvim okolnostima odlučeno je da se novac preusmjeri za nabavu oružja. Njime oružje nije kupljeno. Neutrošeni novac dočekao je ne samo velikosrpsku okupaciju većeg dijela tadašnje sinjske općine u kolovozu i rujnu nego sve do prosinca te godine. Tada su, 3. prosinca 1991., predsjednik Izvršnog vijeća Skupštine općine i predsjednik Kriznog štaba Vicencije Biuk, danas veleposlanik RH u Australiji, i Davor Dalbello, direktor “Trgosirovine”, potpisali ugovor u kratkoročnoj pozajmici kojom je općinski novac prebačen na račun “Trgosirovine”. Istoga dana s računa “Trgosirovine” novac je prebačen na račun tvrtke “Meteor – paper” u vlasništvu Tedeschijevih. Nije to jedini novac upućen iz Sinja na “Meteor – paper”. Ministarstvo financija SRH, u kojemu je na dužnosti zamjenika ili pomoćnika ministra bio Joško Zavoreo, dalo je “Trnovači” 20 milijuna i “Trgosirovini” 30 milijuna tadašnjih dinara za nabavu hrane i strateških sirovina. Od svojih 20 milijuna “Trnovača” je zadržala dva, a onih 18 istoga dana uplatila “Meteor – paperu”, dok je “Trgosirovina” svojih 30 milijuna proslijedila tvrtki Tedescchijevih u cijelosti. Uz sve to početak rata “Trgosirovina” je dočekala s prepunom vlastitom blagajnom, po nekim procjenama s preko pet milijuna tadašnjih njemačkih maraka oročenih u više banaka. Zar treba reći da je i taj novac upućen “Meteor-paperu”? Tijekom 1992. godine Emil Tedeschi mlađi postaje vlasnik 47 posto poduzeća “Trgosirovina” koje, dakako, ne vraća pozajmice Skupštini općine Sinj mada su protekli i više puta prolongirani rokovi. U rujnu 1993. godine Emil Tedeschi sastaje se s čelnicima novonastalih gradova i općina, nasljednicima općine Sinj, obećava da će vratiti pozajmice te traži obročnu otplatu. Na kraju je sve skupa završilo na državnom odvjetništvu koje je, po tada važećem ”dobrom” običaju, predmet stavilo u najdublju ladicu i na kraju uz odbacivanje kaznene prijave uputilo gradove i općine da odgovorne gone privatnim tužbama što oni, naravno, nisu učinili. Na kraju se od imovine “Trgosirovine”, koja je u međuvremenu bačena na koljena, utržila nekakva “sića” koju su nasljednici odavno podijelili. S.D. Objavljeno 04.03.2010.

Tedeschi me u ovom slucaju ne interesira, on je tema nekog drugog clanka i komentara, ali zanima me Marica Vidakovic koja u ovom clanku prikazuje sebe andjelom.istina je drugo:u Krasu se ne zaposljava niti pomocnog radnika bez njenog odobrenja.svi odgovorni kao i doticni koji je s njom dao intervju njezini su necaci , rodjaci, kumovi i njihova djeca.to cak vise nije niti tajna, to je cinjenica koja se u Krasu uvazava. Cinjenica je isto tako da je sa politikom kadroviranja Kras davno izgubio primat "regionalnog igraca".ne trebamo daleko, nekad skromni Kandit jaci je od Krasa u prometu, kvaliteti ali i odnosu prema zaposlenicima-place su daleko vece! Krasu se nekad klanjao i Lindt, ali umjesto u proizvodnju Kras ulaze u Bratinu, i stalno novi dizanj proizvoda.uporna kriva ulaganja,pad kvalitete proizvoda prijesvega cokolade, srozali su Kras na proizvodjaca Cokse, i "iznajmljivaca"linija za proizvodnju jeftinih proizvodnih marki( Aro, K+). U Krasu vec davno svijetli Alarm lampica!!!

Što prije netko preuzme Kraš, bolje za njih! Prihodi padaju, cijela exp. zadnjih 20 g. je tvornica-Mira, Prijedor. Šteta brenda, Marica je štetočina...Ista prića kao i Podravka= bankomati političkih stranki!

Evo ovo je eklatantan primjer kako netko bez nekog obrazovanja i neuka osoba može drmati firmom kao što je Kraš.Kako po Zakonu može osoba bez škole biti prokurista i ČLAN UPRAVE.Kod nas je godinama bio član trgovačkog društva sa osnovnomm školom.Kod nas je u Hrvatskoj sve moguće pa da neuka i primitivna osoba bude na čelu jednog Kraša.

Znaci Marica bi kupila Atlantic grupu, koja ima promet od preko pet milijardi kuna a Kras nema niti 800 milijuna. Za par godina ce Marica militi g. Tedeschija da ih kupi, samo da ne bude kasno. Vidi primjer Mercatora.

Zašto bi firma koja se bavi politički potpomognutim uvozom trebala preuzeti firmu koja već 80 godina stvara vrijednost i kvalitetu. Trebalo bi biti obrnuto, sve drugo je neprirodno