Prekratke suknjice, duboki dekoltei, majice s bretelama, prozirne bluze bez grudnjaka, hlače spuštenog struka, prekratke majice, goli pupak... Sve to, osim na ulicama gradova, može se vidjeti u učionicama i hodnicima naših srednjih škola, a profesori, sudeći barem po njihovim izjavama, time nisu nimalo oduševljeni. Da im je prekipjelo, pokazuje i to što su mnoge škole prvi put ove godine u svoje pravilnike o kućnom redu unijele i odredbu o "pristojnom i doličnom oblačenju". A to znači, objašnjavaju nam ravnatelji, da nema mjesta pretjerivanju te ističu da nisu prestrogi.
Poštovanje institucija
Roditelji odgajaju djecu i trebali bi ih naučiti poštovati institucije u koje odlaze. Mislim da u svemu treba imati mjeru pa i u odijevanju. Nemam ništa protiv mini suknji. Uostalom, i sama sam kao mlada djevojka nosila visoki mini. Zaista bih bila zločesta kad bih to danas zamjerala svojim učenicama kazala nam je ravnateljica VII. zagrebačke gimnazije i bivša ministrica obrazovanja prof. Ljilja Vokić.
No, u njezinoj školi, kao uostalom i većini drugih, nisu dobrodošli preduboki dekoltei, majice ispod kojih se vidi grudnjak, prozirne košuljice, a posebno ne goli trbuh i pupak s pearcingom.
Kažem djeci da na sebe trebaju skrenuti pozornost svojim znanjem, a ne odjećom ili frizurom ističe prof. Vokić dodajući da profesori učenicima moraju imponirati svojim izgledom, znanjem i ponašanjem što, dakako, isključuje bilo kakve ekstremne odjevne kombinacije.
A da odjevnim "ispadima" nisu skloni samo srednjoškolci, doznajemo od ravnateljice zagrebačke Gimnazije Lucijana Vranjanina Milice Medak. Prije godinu dana na zamjeni smo imali profesoricu koja se neprilično odijevala. Nosila je mrežaste čarape, prozirne hlače ispod kojih su se vidjele tange, prekratke majice koje su otkrivale pupak. Nismo je nikada upozorili da to nije pristojna odjeća za školu, ali kad joj je istekao ugovor o zamjeni, nismo ga produljili kaže M. Medak.
Odredbu o odijevanju u svoj Pravilnik o kućnom redu ugradili su potkraj prošle školske godine, a na početku ove učenici su na to upozoreni. Nismo prestrogi tvrdi M. Medak i objašnjava da odjeći "koja ističe tjelesne atribute nije mjesto u školi".
Uniforme kao zaštitni znak
Ona, slično kao i njezina kolegica Vokić, ne bi imala ništa protiv neke vrste školske uniforme. To bi mogle biti majice kakve maturanti nose na norijadama. Kad sam ih ove godine gledala tako odjevene, bili su mi prekrasni. Možda bi takvo što bilo dobro rješenje. Našalila sam se jednom sa svojim učenicima i rekla da ću nabaviti XXXL majice koje će morati nositi kad u školu dođu nedolično odjeveni kaže M. Medak.
U VII. gimnaziji tri su učenika povratnika iz inozemstva.
Došli su iz Amerike, Beča i Praga i svi su u svojim školama nosili uniforme kaže prof. Vokić. Iako ih u zapadnim zemljama nose brojni polaznici različitih škola i njihov su zaštitni znak (primjerice u Velikoj Britaniji, Irskoj, Americi, Japanu, dijelu Njemačke itd.), školske uniforme, nakon plavih kuta koje su godinama kraljevale u školama na ovim prostorima, mnogima su neprihvatljive.
Uniformiranost mi se ne sviđa i nisam pristaša školskih kuta i uniformi. Djeca se i bez njih mogu lijepo i pristojno odjenuti. Uostalom, naše cure u školu dolaze uglavnom sportski odjevene. Rijetke nose suknje, a osobito rijetko minice. No, kad ih sretnem u gradu, ne mogu ih prepoznati. Nose haljine, suknjice, dekoltirane košulje i lijepo izgledaju. Po tome zaključujem da znaju kakva odjeća priliči školi, a kakva slobodnom vremenu i izlascima objašnjava ravnateljica II. osječke gimnazije Božica Tadić Čavar.
Njezina splitska kolegica Ivanka Kovačević, ravnateljica također II. gimnazije, s ponosom kaže da su njezine gimnazijalke najljepše u gradu pod Marjanom. Zna se dogoditi da se djeca zaborave pa dođu u majicama s bretelama, pretijesnim hlačama niskog struka i u prekratkoj majici. Upozorimo ih da to ne rade, a kako najčešće nose nekakvu vesticu, njome se prekriju blagonaklono će ravnateljica Kovačević.
Ministarstvo se ne miješa
Za razliku od učenika, koji mogu izabrati odjeću, profesori u toj školi nose bijele kute i ne bune se. Dugi nokti, različita boja kose, šminka, različiti modni detalji i ukrasi, različite frizure, tetovaže i pearcing učenicima su dopušteni, a najave, zagovaranja i prizivanja školskih uniformi, po svemu sudeći, ostat će na sreću mnogih ipak samo mrtvo slovo na papiru. Naime, iz mjerodavnog Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa poručuju da nemaju "namjeru na bilo koji način prisiljavati škole na uvođenje uniformi".
Međutim, svaka škola može unutarnjim redom propisati među ostalim i pravila odijevanja, naravno, uz suglasnost roditelja, učenika i nastavnika, stajalište je ministarstva.
Kreativni razvoj: Žute majice s grbom, a razmišlja se i o kravati
Učenici privatne osnovne škole Kreativni razvoj u zagrebačkim Šestinama jedini u Hrvatskoj na nastavu dolaze u uniformama. Svi imaju žute majice s grbom škole, a za nastavu tjelesnog plave trenirke. Ravnatelj škole Martin Tino Časl u posljednje vrijeme razmišlja i o uvođenju uniformi u svojoj gimnaziji.
– Želio sam da dečki u školu dolaze u odijelima, ali su se pobunili protiv toga pa sam od te ideje odustao. Razmišljao sam i o nekakvim puloverima s košuljom i kravatom. No na kraju sam odlučio da je najbolje o svemu porazgovarati sa samim učenicima i pustiti i njih da sudjeluju u kreiranju svoje uniforme. Cure su mi tako već predložile da bi one rado na nastavu dolazile u trapericama iznad koji bi bila suknja – kaže Časl. (pm)
