S vremena na vrijeme, začuje se tek škripa poda i zveket drvene krunice koja dotiče police dok se franjevački habit polako provlači kroz redove. Teologija, medicina, farmakologija, dietetika, astronomija i fizika, matematika i povijest – sve je našlo svoje mjesto u ovoj riznici mudrosti.
Nagorjele stranice
– Ima ih više od dvadeset tisuća, a svaka od njih priča je za sebe. Na latinskom, njemačkom, grčkom, hebrejskom jeziku – o arhivu i knjižnici samostana župe sv. Roka u Virovitici tiho govori župnik fra Robert Perišić. Već deset godina on prebire listove najstarijih knjiga koje samostan čuva i brižljivo ih katalogizira.
– Neke su toliko krhke, da se raspadaju čim ih dotaknem – pokazuje na knjigu starih propovijedi korištenih na Uskrs prije tri stoljeća. Najstariji primjerak, brižljivo čuvan u sefu, franjevcima je prije pola stoljeća bila Sveto pismo, čuvano životom.
– Biblija iz 1495. najstarija je knjiga koju imamo. Franjevci su je uz sebe čuvali za vrijeme progonstva od Turaka, kada su boravili s narodom u šumama. Kad su se vraćali, nosili su je zamotanu u platna i deke, pješačeći kilometrima jer tada nisu smjeli jahati – objašnjava fra Robert.
Neke knjige pisane su rukom – novaci Visoke teološke škole u 18. stoljeću u Virovitici morali su skripte svojih profesora ručno prepisivati tintom i perom.
– Ostaci svijeća u crkvi koristili bi se za svjetlo – na jednoj ruci, na noktu palca stajala im je voskom zalijepljena svjećica, drugom su rukom prepisivali. U knjigama se još može naći nagorjela stranica gdje je svijeća pala na papir – pokazuje fra Robert. Propovijedi, zakonici, rječnici, propisi, algebra, geometrija, fizika, Sunčev sustav, lijekovi, sve poznate i nepoznate bolesti, stari kirurški aparati – oslikani, objašnjeni, izračunati... Sve se može naći na stranicama koje su u svoje vrijeme bile pravo blago, a danas su mamac za kolekcionare.
Zagonetan crtež
– Braća su govorila 'vademecum' za knjige, što znači: "uvijek (ide) sa mnom". Papir je bio dragocjen, a znanje još dragocjenije pa se svaki primjerak knjige, i najmanji papirić, koristio do kraja i čuvao. Na jednom od papirića bio je recept za poznati franjevački orahovac, lijek za želudac – priča fra Robert. Korice, papir korišten mnogo puta i danas čuva tajnu - crtež ugljenom koji podsjeća na djela renesansnih majstora ovija staru knjigu propovijedi iz 18. stoljeća. Minijaturne grafike svetaca i crkvi korištene su za obilježavanje stranica. Većinu tih rijetkih knjiga javnost će moći vidjeti za dva tjedna, na službenom otvorenju sakralnog muzeja. No dio knjiga zbog svoje će krhkosti ostati skriveni u sefovima.
Užitak je čitati ovakve tekstove. Bilo bi dobro da ih je više.