Nema izložbe do one 28. prosinca koja je od svakog Hrvata napravila strastvenog ljubitelja umjetnosti. Škiljilo se u televizijski ekran tog utorka dok su kamere zumirale slike koje su sudski ovršitelji iznosili iz vile Sanaderovih u Kozarčevoj. Bio je to i trijumf povjesničara umjetnosti koje tako pozorno zasigurno više nitko nikada u ovoj zemlji neće slušati... Rešetali su oni cifre od tisuća i tisuća eura dok su ovršitelji umjetnine spremali u kombi, a nacija zbrajala. Zbrojilo se ubrzo više od milijun eura vrijednosti, a Igor Zidić tada je rekao i kako je osobno vidio samo dio toga u zdanju bivšeg premijera. Više od njega zasigurno je vidio dojučerašnji ministar kulture Božo Biškupić, i sam pasionirani kolekcionar u kojega se počelo upirati prstom valjda dok istražitelji još nisu ni zatvorili vrata kombija...
Procjene znalaca
Biškupić je odmahivao i nijekao ikakvu “kulturnu suradnju” s bivšim šefom Vlade. Zanijekao je i da ga je ikad savjetovao o umjetninama, a kamoli mu koju “gurnuo”. No nitko mu nije vjerovao. Tako ni “poslodavac” koji je dugovječnog kulturnjaka ispratio u mirovinu. U mirovinu u kojoj ovaj nagodinu planira, kako kaže, izdati jednu lijepu mapu u povodu 40. obljetnice izdanja svoje prve grafičke mape. Bit će to tada za bivšeg ministra slavljenički, a za ostatak nacije ponovno jedan umjetnički zalet. S digitronom u ruci.
Dotad, predstavljamo što je Zbirka Biškupić sadržavala prije gotovo desetljeća, na 30. obljetnicu: 122 grafičke mape, više od 1500 grafičkih listova, imena su tu poput Ivana Lackovića Croate, Vasilija Josipa Jordana... Vrijednost jednoga grafičkog lista, prema slobodnoj procjeni znalaca, bio bi između 200 i 1300 eura.
Mirna Reiser iz zagrebačke galerije Mala reći će da cijena ovisi o formatu i godini izrade listova, ali i o tome što mnogi autori više ne rade grafiku, a mnogi nisu više među živima. Stoga se ugrubo može reći da zbirka zasigurno vrijedi više stotina tisuća eura. Dodat će neki da gravitira i prema milijunu, a sam Biškupić reći će ovako:
– Biškupićeva zbirka vrijedi punih 60 godina marljiva skupljanja i vrednovanja, tiska, brige i skrbi. Eto, tolika joj je vrijednost.
Povrijeđen što se pokušava detektirati vrijednost njegove Zbirke Biškupić (inače registrirane i zaštićene 1976. godine kao kulturno dobro, op. a.), bivši će ministar ponoviti da je njezino procjenjivanje u bilo kojoj valuti pogreška. Sam ju, nastavlja, nikad nije procjenjivao niti je to ikad za njega itko radio.
– Kad sam ja to skupljao, bile su druge cijene. Kad sam radio mape, nisam ih ni kupovao nego sam ih s grafičarima sam radio, a nisu bile ni namijenjene prodajama. Poklanjao sam ih muzejima po cijelom svijetu, New Yorku, Bruxellesu, Washingtonu, nacionalnoj biblioteci u Parizu... – nabraja Biškupić i dodaje da je tom zbirkom promovirao hrvatsku kulturu i umjetnost u vrijeme kad se to nije moglo.
Grafike su ga privukle kao umjetničko djelo i bile su to, objašnjava, prve sustavno rađene grafičke mape poslije rata.
Ističe “divnu suradnju s Kaštelanom, Tonkom Maroevićem, Paljetkom, slikarima Mirom Šutejom, Ivanom Lackovićem, Vejzovićem, Miljenkom Stančićem...”.
Bile su to prve mape
Uz kapu do poda kako za doprinos kulturi i njenoj promociji tako i kolekcionarskoj strasti, Hrvate ipak zanima i to što se, primjerice, grafika posljednjeg kojeg je bivši ministar spomenuo, prodaje u prosjeku za 500 eura. Ma kako se grozio novinarskog pitanja“koliko stoji”, Biškupića se to ipak često pitalo. I sam će reći da su ga isto pitali i kad je dio iz svoje zbirke, konkretno 1540 grafičkih listova hrvatskih umjetnika nastalih nakon 1950. godine, darovao Splitu prije tri godine.
– Rekao sam im da nisam procijenio. Pa, ili je dar ili nije dar – kaže kolekcionar dodajući da je “etnogradnju počeo prikupljati 1953. godine”. Otuda ranije spomenuta Biškupićeva cijena vlastite zbirke kao “zbirke vrijedne 60 godina marljiva skupljanja...”.
Prisjeća se i kako su to “bile prve mape koje su se u to vrijeme radile, umjetnici su sami tiskali jedan dio, a atelje Melnjak tiskao je u svilotisku”.
– Jedanput, kad smo na mašini bili Ivan Golub i ja, tiskale su se njegove pjesme i tiskar nije znao da je Golub svećenik. Nešto mu je zapelo na mašini i počeo je psovati, ja sam ga pogledao, a Golub je rekao: “Pustite ga, nek’ se ispuše” – evocira Biškupić uspomenu iz 1977.
No, otad je “proteklo Save”, a i Hrvati su opravdano postali zainteresirani za privatne zbirke svojih vlastodržaca. Ne smije se ignorirati ni da je ovo ministar čija je ideja Muzej grada Vukovara u progonstvu kojemu je sam darovao 260 svojih grafika.
Donirao ih je i za akciju “Hrvatski umjetnici za ranjeni Mostar” što se danas nalazi u širokobriješkom muzeju. Ipak, njegovu će vladavinu redatelj Jakov Sedlar opisati kao izrazito negativnu i antihrvatsku. Zlatko Vitez, prvi ministar kulture, kontrirat će pak da je ovaj rodoljub.
– Mogu izreći samo riječi hvale za njegov dugogodišnji ministarski angažman i sve dobro što je napravio za hrvatsku kulturu. A učinio je doista i kao rodoljub i kao ministar – kaže Vitez.
Prst gore dignut će i književnica za djecu Sanja Pilić ističući Biškupićeve afinitete prema slikarstvu i grafici. Afiniteti su to o kojima besjedi i Biškupić naježen zbog procjenjivanja vrijednosti zbirke čija su bibliofilska pjesničko-grafička izdanja predstavljena 2002. godine u galeriji Klovićevi dvori. Ni tada se nije “cjenkalo”, a i danas na njegovu stranačkom profilu na internetu piše da je on uime Zbirke Biškupić izdavač i urednik 125 literarno-likovnih bibliofilskih izdanja.
Odabrao Sanadera
U jednom je trenutku shvatio da u zbirci nedostaju erotske teme. Napravio je tad bibliografsko izdanje, a hrvatski su pjesnici i slikari posebno za taj projekt stvarali djela s erotskim temama. Tada je taj ciklus aktualni predsjednik Matice Hrvatske Igor Zidić nazvao “Surlom”, a Biškupić je naziv prihvatio.
Izuzev skupljača, ovaj je bivši ministar inače pravnik i magistar muzeologije koji govori engleski i njemački, a služi se i ruskim jezikom. U politiku je ušao u ožujku 1990. godine u Tuđmanov HDZ.
Pet godina kasnije postao je predsjednik Gradskog odbora HDZ-a Zagreba, a u vrijeme sraza Sanader – Pašalić izabrao je proeuropsku orijentaciju stranke, kao i većina aktualnih čelnika HDZ-a. Bio je pomoćnik ili zamjenik ministrima kulture i prosvjete – Vlatku Pavletiću i Vesni Girardi Jurkić početkom devedesetih godina. A ministrom kulture postaje prvi put nakon Oluje i to u Matešinoj Vladi.
Fotografija je strast
Sa svog trećeg ministarskog mandata, kaže, odlazi miran i spokojan. Smeta ga jedino što ga se izdvaja i etiketira kao “osobnog fotografa Ive Sanadera”.
S ovim je, naime, putujući kao međunarodni tajnik stranke vazda fotografirao. Ali to mu je, napominje, strast od 1959. što pokazuju brojne fotografije književnika, slikara i kipara koje je radio, a koje su objavljene u bibliografskom izdanju u povodu trideset godina zbirke, objavljenom 2002. godine. Fotografija kao davna strast dobar je alibi za eliminaciju mrske mu etikete Sanaderova fotografa, ali na istom ovom odlasku Biškupić nije spominjao prinove u svojoj zbirci što danas mnoge više zanima od kadra kojim je uhvatio Busha...
Reći će i da mu je samom žao što nije obavljena inventarizacija u nekim muzejima. Žao je mnogima jer tada možda ne bi na TV-u gledali tolike umjetnine...
Tajna zbirka umjetnina bivšeg ministra Bože Biškupića
Shvatio je da u zbirci nedostaje erotike. Tada je napravio “Surlu”, izdanje za koje su pjesnici i slikari stvorili erotska djela
Komentara 10
Ovom bivšem ministru umjetnina savjetujem da ne vuče previše \"austrijskog\"mačka za rep,jer bi ga mogao tako ogrepsti da se više nikad ne oporavi.
Još od vremena naive, naivaca iz Hlebina u Njemačkoj, kad su SIZOVI bili fondovi trajala je priča o slikama. Ako ni jedan umjetnik glazbeni, slikarski, itd. nije do sada uspio pokazat, objasniti veličinu svog \"mentora\" a posebno moralni autoriteti umjetnostii Hrvatske (Zidić, Makovec, Maroević, itd.) neka sve ostane tamo gdje jest. Restauratorske i konzervatorske strukture, muzealci, bibliotekari, galeristi ne čekajte priliku za govor, ona je prošla, eto kako udruženi rad radnika i umjetnika, činovnika i političara može uroditi plodom, sa podrškom nacionalnim vrijednostima. Svaka mu čast i svima oko njega. Trebalo je izdržati sva ta duga vremena, taj rad. Treba čovjeku odati priznanje. Zadužio je Hrvatsku i mnoge svjetske centre, ajde sada jalnuši negirajte njegove dosege!!
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Nije digitron nego kalkulator.