-Ja taj dan nisam odmah znao što se događa. U to sam vrijeme bio načelnik Službe sigurnosti u 117. Zrakoplovnom lovačkom puku koji je bio stacioniran u Bihaću. Tog dana kada su raketirani Banski dvori ja o tome ništa nisam znao. Izašao sam iz objekta u kojem sam bio i primijetio nekoliko meni nepoznatih osoba. Bili su mladi i bili su u nekim čudnim plavim, svjetloplavim odorama, koje nisu bili ni vojne ni policijske. S desne strane je bila dežurana para. Para su avioni koji na sebi nose rakete. Obično su bila dva, no taj su dan bila četiri. To mi je bilo čudno, a kada sam ušao u objekt koji su koristili piloti, tamo sam vidio više ljudi i među njima Milu Martića. On je podigao pogled i pogledao me, a jedan od pilota me, možda namjerno, pozvao i pitao nešto u stilu što radim tu i što hoću. Taj pilot je bio onaj Šišić koji je kasnije osuđen jer je srušio kod Varaždina helikopter s promatračima EU-a. Ne znam u kojoj je ulozi Martić bio tamo. Vjerojatno se smatrao važnim šefom države jer je u to vrijeme Aerodrom u Bihaću bio pod tzv. SAO Krajinom - kazao je među ostalim Stanko H., koji je na zagrebačkom Županijskom sudu svjedočio u nastavku suđenja optuženima za reketiranje Banskih dvora 7. listopada 1991.
No optuženička klupa je prazna jer su svi optuženici nedostupni hrvatskom pravosuđu i sudi im se u odsutnosti. Suđenje je počelo u srpnju ove godine, 35 godina od napada, a optuženici predvođeni Ljubom Bajićem terete se za ratni zločin nad civilima. Osim Bajića (87), bivšeg zapovjednika 5. zrakoplovnog korpusa JNA, još su optuženi Slobodan Jeremić (77), koji je bio načelnik za zračnu podršku, Đuro Miličević (71), koji je bio načelnik 105. lovačko - bombarderskog avijacijskog puka, Čedomir Kovačević (75), koji je bio referent tadašnje kontraobavještajne službe pri nekadašnjem ratnom zrakoplovstvu i protuzračnoj obrani te Ratko Dopuđa (69) i Damir Lukić (68), piloti koji su počinili napad.
Terete se da su 7. listopada 1991. postupali prema ranije stvorenom planu zapovjednog vrha JNA s kojim je pukovnik Jeremić kao pomoćnik zapovjednika za zrakoplovnu podršku u zapovjedništvu Ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane (RV i PVO) JNA 7. listopada 1991. upoznao general-majora Bajića koji je u to vrijeme bio zapovjednik 5. zrakoplovnog korpusa RV i PVO te ujedno i zapovjednik Operativne grupe za borbeno zapovijedanje. Jeremić je istog dana helikopterom Gazela došao na aerodrom Udbina gdje je bio smješten 105. lovačko-bombarderski avijacijski puk RV i PVO te se sastao s načelnikom štaba i zamjenikom zapovjednika tog puka majorom Miličevićem. On je Jeremića u skladu s Bajićevom zapovijedi upoznao da Kovačević raspolaže s obavještajnim podacima o prostorijama u kojima bi se trebao nalaziti tadašnji hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman. Miličevića se tereti da je naredio zapovjedniku 249. lovačko-bombarderske eskadrile Ratku Dopuđi da kao pilot aviona Super Galeb G-4 s Kovačevićem kao kopilotom i Lukićem kao pilotom drugog aviona G-4 raketiraju Banske dvore i objekte u njegovoj blizini.
Potom su Dopuđa, Kovačević i Lukić istog dana oko 15 sati doletjeli s aerodroma Udbina do Zagreba nakon čega je Dopuđa prema Kovačevićevim uputama avionskim bombama MK-82 bombardirao Banske dvore u kojima se Tuđman trebao nalaziti sa Stjepanom Mesićem i Antom Markovićem, tadašnjim predsjednicima Predsjedništva SFRJ i Saveznog izvršnog vijeća SFRJ. No njih su se trojica iz prostorije koje je pogođena, makli netom malo prije toga. Lukića tužiteljstvo tereti da je na Banske dvore i objekte u blizini ispalio 16 raketa M-74 Munja kalibra 128 milimetara koje su pogodile objekte u blizini Banskih dvora. Uslijed bombardiranja i raketiranja poginuo je jedan civil, dok su jedan civil teže, a tri lakše ozlijeđena. Na Banskim dvorima i okolnim objektima nastala je šteta od gotovo 37 milijuna kuna.
Odgovarajući na pitanja stranaka u postupku, svjedok je kazao da je Bajić bio zapovjednik 5. zrakoplovnog korpusa, no da su i avioni mogli poletjeti, a da Bajić to ne zna. Međutim nakon letova, bez obzira jesu li bili borbeni ii neborbeni, morala su se pisati izvješća koja su se dostavljala zapovjedništvu, a to je po svjedoku, znači i Bajiću. Upitan je li Bajić izdao zapovijed za raketiranje Banskih dvora, svjedok je kazao:
-Ne znam je li on izdao zapovijed, no znam da su piloti dobivali koordinate. Moguće je da avioni borbeno djeluju, a da on to ne zna, no nakon toga mora dobiti izvješće. Zapovjedništvo mora biti izviješteno, a on je bio zapovjednik.
Svjedok je iskazivao i tijekom istrage 2019., i tada je kazao da je u bazi znao viđati i Jeremića. Sada se ispravio te je kazao da su bila dva Jeremića pa da ne može sa sigurnošću reći kojeg je vidio. Tužiteljstvo je tada predložilo da mu se predoči Jeremićeva fotografija iz spisa, čemu se protivila obrana, smatrajući da je riječ o dokaznoj radnji prepoznavanja, koju inače u pretkaznenom postupku provodi policija. Na koncu je sudsko vijeće odlučilo da se svjedoku pokaže fotografija s interneta, jer se u sudnici čulo da je Jeremić kandidirao za poslanika u Skupštini Srbije. Upitan prepoznaje li svjedok nekoga s fotografije koja mu je pokazana, svjedok je odgovorio niječno. Kazao je i da je 17. listopada 1991. bio smijenjen s funkcije, a 25. listopada 1991. uhićen i kako je kazao maltretiran, no okolnosti tog uhićenja nije pojašnjavao niti ga je itko u sudnici za to pitao.
FOTO Imamo prve fotografije kako će izgledati Maksimir, remek-djelo arhitekture!
Otvori KEKS Pay
