Svjedok o Srđanu Mlađanu: 'Maksimalno korektan čovjek, nije nikome prijetio u zatvoru...'

Jučer najavljen "Lex Mlađan" možda zvuči kao rješenje za jedan medijski eksponiran slučaj, ali u stvarnosti otvara niz ozbiljnih stručnih, pravnih i financijskih pitanja. Ako je netko odslužio kaznu koju mu je izrekla država, tada država mora vrlo jasno objasniti po kojem ga pravnom temelju i dalje drži iza zaključanih vrata. U suprotnom ulazimo u područje preventivnog lišavanja slobode, nakon izvršene kazne zatvora, a to je dvojbeno. Sa sigurnosnog aspekta, deset najopasnijih osoba u Hrvatskoj ne može čuvati nekoliko zaštitara u ustanovi koja će istodobno glumiti psihijatrijsku bolnicu, socijalno-pedagoški centar i zatvor. Takva ustanova mora imati 24-satno osiguranje, specijalizirane stručnjake, krizne timove, medicinsku službu, tehničku zaštitu i stroge protokole. Jedan ozbiljan incident (da netko golim rukama, recimo Edi Mišić,- slučaj Meksikanka na Marjanu, zadavi socijalnu pedagoginju dovoljan je da cijeli koncept padne u vodu. A financijska stvarnost je još brutalnija. Dva psihijatra, dva psihologa, dva socijalna pedagoga (defektologa), pravnik, financije, administracija, kućni majstori, medicinsko osoblje i najmanje deset do petnaest službenika osiguranja ne mogu se zaposliti za simbolične iznose. Kad se pribroje plaće, dežurstva, doprinosi, oprema, tehnička zaštita, prehrana, energenti, vozila, održavanje i administracija, takva bi ustanova za svega desetak korisnika mogla stajati između 1,5 i 3 milijuna eura godišnje.