Iz jednog od gradova u kojem sam živio javio mi se prijatelj s viješću; na nogometnom igralištu, smještenom gotovo u samom gradskom središtu, već se neko vrijeme okupljaju dečki pristigli u naše krajeve u potrazi za poslom, da bi igrali kriket. Nitko nikada prije ovdje nije igrao kriket i baš ih je zanimljivo gledati, kazao je iskreno oduševljen da je i kod mene probudio sebični entuzijazam. Sjetio sam se da je kriket naveden kao izborni sport na sljedećim Olimpijskim igrama, što je sasvim dovoljno da Hrvatska uobliči reprezentativnu strukturu za to natjecanje, a među spomenutim dečkima možda se nalazi i netko iz naše buduće nacionalne momčadi. Dakle, treba ih dobro skautirati. Onda sam i u teretani koju, da se pohvalim, još pohodim zatekao sličnu ekipu. Pristojni, nasmijani, srdačni. Što da lažem, prisluškivao sam ih dok pričaju i premda nisam razumio niti jednu jedinu riječ, melodičnost njihova jezika sugerirala je otvorenost, neagresivnost, samosvjesnost.
Nijedan Indijac i Nepalac nisu napravili toliko zla Hrvatskoj koliko su joj napravili ili rade Hrvati
Otvori KEKS Pay
