Na nedavno održanom 53. filmskom festivalu u Krakovu prikazan je dokumentarni film “U mračnoj komori”, o životu obitelji terorista Carlosa, poznatijeg i kao Šakal, koji je od 1970-ih do 1990-ih bio najtraženiji čovjek na planetu.
U filmu svoju priču prvi put pripovijeda Carlosova supruga Magdalena Kopp, i sama aktivna članica terorističke ćelije odgovorne za krvavi napad na konferenciji OPEC-a u Beču 1975. i otmicu Air Franceova aviona 1976. godine te niz kasnijih bombaških napada u Europi i svijetu. Velik dio filma čini i ispovijed njihove kćeri Rose, čija je priča javnosti dosad bila potpuno nepoznata.
Hladnokrvno ubojstvo
I dok se Rosa s velikim teškoćama prisjeća lažnih identiteta i života u stalnom bijegu od Interpola, a oca je u svojim sjećanjima gotovo potpuno potisnula, Magdalena suvereno govori o tome kako je Carlos njome manipulirao punih
13 godina, a tek na kraju filma, kad se Šakal vrati u njihove živote, posumnjali u njenu priču i shvatili da je Magdalenina uloga u terorističkoj organizaciji bila mnogo značajnija od onoga kako je danas pokušava prikazati.
Jedan od najšokantnijih dijelova filma Magdalenino je prisjećanje na incident koji se dogodio kad se obitelj skrivala u Siriji, kada je već pomalo paranoični Carlos bez objašnenja ubio u svog najbližeg suradnika pred Magdaleninim očima te ga potom utrpao u plastičnu vreću i “bacio poput smeća”.
Redatelj filma Nadav Schirman kaže je da je imao velike zadrške u radu s Magdalenom Kopp, zbog čega je projekt umalo propao.
– Ona je bila dijete iz nacističke obitelji, a moji su izginuli u holokaustu. Kao tinejdžerica je postala propalestinska teroristica, a moj je otac u to vrijeme bio izraelski ambasador u Parizu. Sjećam se da sam zbog nje i njenih drugova u školu išao pod naoružanom pratnjom. Zbog svega toga imao sam velike predrasude prema Magdaleni, ali kad sam je napokon upoznao kao tužnu, osamljenu kućanicu u majušnom stanu u njemačkoj zabiti, sve moje zadrške ustupile su mjesto empatiji – rekao nam je Schirman. Kaže, svjesno je odabrao u filmu ne intervjuirati samog Carlosa jer je znao da bi njegova karizma i interes medija pomeli prave protagoniste filma.
Fascinirani zlikovcima
– Odnos novinara i terorista gotovo je nastrano ljubavnički. A Carlos je bio prvi teroristički superstar, mnogo prije Bin Ladena. Da sam snimao njega, to ne bi bio film o terorizmu, nego o medijima i o kultu ličnosti – kaže Schirman.
“U mračnoj komori” drugi je dio njegove trilogije o obiteljima preko kojih se lome političke kontroverze.
Prvi je govorio o 12-godišnjaku koji doznaje da mu je otac Mossadov tajni agent, a treći, čije je snimanje upravo počelo, prati sina jednog od osnivača Hamasa i njegov bunt protiv vrijednosti za koje je njegov otac godinama riskirao živote cijele obitelji.
>> Francuski sud Šakalu dosudio još jednu doživotnu kaznu
