Bio je 10. rujna 1967. kada se kraj Trsta, na poljskom putu pokraj šume u neposrednoj blizini jugoslavenske granice, izgubio jedan automobil. Trojica putnika nisu podjednako dijelila spoznaju da se to skretanje s puta nije dogodilo posve slučajno. Hrvatski svećenik Krunoslav Draganović o tome nije znao ništa, dok su njegova dvojica suputnika, Asim Šahinpašić i Ivan Galić, suradnici jugoslavenske tajne službe, o tome znali sve.
Koji trenutak kasnije, vojnik ispred karaule zatražio je svećenikove dokumente pa mu nakon provjere na ruke stavio američke lisičine i zaključao ih. Nakon 24 godine u emigraciji, taj se svećenik našao u rukama Udbe.
Njegova tragična sudbina u središtu je dokumentarnog filma \"Zabranjeno sjećanje\" autora Miljenka Manjkasa, nastalog u produkciji Večernjeg lista i tvrtke Intermedia, koji gledatelji mogu pronaći na kioscima diljem Hrvatske. Riječ je o drugom dijelu opsežnog povijesno-političkog projekta koji će u iduće tri godine donijeti čak 18 filmova s najintrigantnijom tematikom iz suvremene hrvatske povijesti. A Bleiburg – jer ta tragedija bila je svećenikov jedini krimen – to svakako jest.
\"Pješak Crkve\"
Također, temeljito će se obraditi Draganovićeve veze u zemlji, a da bi ga vrbovali za suradnju, jedini je način da od njega zatraže kompromitirajuće podatke o domaćem kleru. Stoga će ga pokušati privoljeti \"da o pojedinim biskupima i drugim svećenicima u zemlji iznese sve podatke koji su mu poznati o njihovoj neprijateljskoj djelatnosti\".
Osim toga, postaje razvidno da je u Jugoslaviji prvotno bilo planirano Draganovićevo procesuiranje, ali da su mu vlasti nakon intenzivnih pregovora s Vatikanom ponudile aranžman koji je prihvatio. Nakon odluke državnog političkog vodstva da se slučaj Draganović okonča obustavom kaznenog postupka, Treći sektor Službe državne bezbjednosti (SDB) predložio je da bi Draganović trebao \"dobrovoljno\" prihvatiti Sarajevo kao svoje stalno mjesto boravka i odreći se \"svakog političkog rada\". Obavještavat će SDB o svakoj drugoj organiziranoj neprijateljskoj aktivnosti protiv SFRJ za koju dozna.\"
Postavši žrtvom Udbine spletke iz vlastite lakovjernosti, Draganović je kao vrhunski intelektualac, \"vojnik\" Crkve – ili, kako je sam sebe nazivao, \"pješak Crkve\" – u konačnici prihvatio nametnuti aranžman.
Nakon izlaska iz zatvora, vlasti su mu dopustile da se nastani u sarajevskom samostanu, gdje je stavljen pod potpuni operativno-tehnički nadzor. Praćen je doslovno svaki njegov korak izvan samostanskih prostorija, i tako sve do njegove smrti 3. srpnja 1983. u Sarajevu, nakon 16 godina života pod budnom paskom Udbe.
>> Udba u pretvorbi, Mesić u cementari, Čović ‘lijek’ za Plivu
