Da li danas u Hrvatskoj ikoga zanima što će biti s manjim i srednjim izdavačima koji su zbog kraha 30-ak Algoritmovih knjižara ostali bez znatnih novčanih sredstava? Ima tako izdavača kojima Algoritam MK duguje i po pola milijuna kuna.
A neki su od nakladnika u tom lancu, zbog niza okolnosti, prodavali sedamdeset do osamdeset posto prodaje knjiga. Istina, ima i onih nakladnika koji su se u Algoritam MK-u (kao i u nekim drugim manjim knjižarskim sustavima) opekli jednom, pa su povukli sve svoje knjige i prodavali ih na sve moguće alternativne načine, pa sada nemaju niti kune gubitka.
Oprez je ipak majka mudrosti. No, da li se itko pita, kako je moguće da tvrtka Algoritam MK koja je, zbog niza okolnosti, ne tako davno i ekspresno, kao da je tjeraju sami đavli, preuzela i knjižare Profila i Mozaik knjige najam plaćala enormnim ciframa kakve ne bi izdržale niti multinacionalne kompanije koje prodaju parfeme i dizajniranu odjeću te satove kakve ponosno nose hrvatski premijeri i ministri financija?
U kuloarima se tako spominje da je najamnina za jedan doista atraktivni prostor u samom središtu Zagreba plaćan čak 150.000 kuna mjesečno!? Pa po čijim su to izdavačkim i autorskim grbačama morali prolaziti takvi holivudski najmovi?
Pita li se itko, kako je to moguće da danas, u vrijeme kada je Algoritam MK, kako se čini, postao prošlost (naravno, to se ne odnosi na tvrtku Algoritam kao izdavača koja nastavlja poslovati) i kada je hrvatska podosta razjedinjena izdavačka branša ostala bez najmanje tridesetak milijuna kuna koje su otišle u dim, potencijalni preuzimači Algoritmovih dosadašnjih knjižara u svojevrsnoj pohlepnoj licitaciji još nabijaju cijene najma?
Hoće li to stvoriti novi održivi hrvatski distribucijski lanac knjiga? Koji će promptno plaćati svoje dugove? Ili svjedočimo trasiranju još jednog potemkinovskog lanca knjižara koji se stvara na nezdravim temeljima i po uzoru na posrnulog diva i koji će u crno zaviti još ostatke ostataka hrvatskih manjih i srednjih izdavača koji nemaju praksu da im pojedine gradske uprave otkupljuju udžbenike bez za milijune kuna i to iz jednostavnog razloga što u svojim izdavačkim programima nemaju udžbenike?
Izdavačima ovih dana još uvijek na različite načine stižu poruke da si pokupe svoje knjige iz knjižara Algoritam MK kako znaju i umiju. I da pritom donesu svoje kutije u koje će trpati svoje knjige. A kuda će sa svim tim knjigama? Dodatno opterećeni nenaplaćenim potraživanjima? Sa svojim dospjelim dugovima autorima, prevoditeljima, tiskarima, grafičarima, urednicima, nezasitnoj državi…
U neki novi lanac o kojem ne znaju ništa ili znaju vrlo malo? U neke nove radne pobjede u knjižare čiji najmovi po četvornom metru iznose četrnaest, petnaest eura? Ili u rezalište knjiga? U stari papir? Ili u peć, da nije počelo ovo ljeto koje će, čini se, biti pakleno.
Pa, zbilja tužno. Čitam od malih nogu, mnoge knjižnice u Zagrebu osjećam poput vlastitog doma, a knjigu u onom njezinom tiskanom obliku poštujem i cijenim. No činjenica je da je vrijeme tiskanih knjiga prošlo. Tiskane knjige previše koštaju za nešto što je, ipak, za jednokratnu uporabu (čitanje), uz rijetke iznimke, i, još gore, zauzimaju dragocjen prostor. Ne znam što bih vam savjetovao, osim da se pokušate okrenuti e-knjigama. A opet, znam da bi to suzilo ionako usko naše tržište knjiga i dodatno smanjilo čitanost. No možda i ne bi. Moguće je da biste time privukli nove, mlade generacije. Prevodite knjige i prodajite ih preko internet-knjižare. Neće vam trebati skupi iznajmljeni prostori, nećete imati trošak prodavača i tiskanja. I moći ćete smanjiti cijenu knjige. Ja bih takvu ponudu kod nas jedva dočekao. U svakom slučaju, nemate izbora. Tiskane knjige jednostavno su prošlost.