Vlada je najavila da će ove godine srezati troškove u dvjestotinjak državnih agencija i ustanova za milijardu kuna. Prijedlog ušteda pripremilo je posebno povjerenstvo koje je vodila ravnateljica Ekonomskog instituta Zagreb Dubravka Jurlina Alibegović.
Milijarda kuna ušteda za pravne osobe koje godišnje vrte oko 70 milijardi kuna ne čini se puno. Proizlazi da je država loš gospodar, trebaju li nama svi ti zavodi i agencije?
U Hrvatskoj je velik broj pravnih osoba koje se potpuno ili djelomično financiraju iz javnih sredstava, odnosno iz državnog i lokalnih proračuna. Ovogodišnji popis pravnih osoba u Registru proračunskih i izvanproračunskih korisnika ima 70 stranica. U njemu je ukupno 1079 pravnih osoba, od toga je 321 korisnik proračuna jedinica lokalne i područne samouprave, 20 izvanproračunskih korisnika proračuna jedinica lokalne i područne samouprave, 728 korisnika državnog proračuna i deset izvanproračunskih korisnika.
Nema pravila
Na odgovor na vaše pitanje jesu li nam sve te institucije potrebne ili nisu dolazi se posredno kada znamo koje su institucije u popisu. U popisu su bolnice i druge zdravstvene ustanove, škole, sveučilišta, fakulteti, instituti, vrtići, muzeji, centri za kulturu, učenički domovi, ministarstva, zavodi, agencije, državni arhivi, nacionalni parkovi, parkovi prirode, centri za socijalnu skrb, sudovi... Povjerenstvo nije moglo analizirati sve, već je, prema odluci Vlade, predmet analize bilo poslovanje 185 pravnih osoba. Od 70 milijardi kuna koje spominjete 60 milijardi odlazi na isplatu naknada građanima i kućanstvima, a 10 milijardi su materijalni troškovi.
Očekujete li da će Vlada već u ovoj godini stići primijeniti neke od vaših prijedloga, poput nižih naknada, ujednačenja koeficijenata, preseljenja na jeftiniju lokaciju ili spajanja?
Uvjerena sam da su u našem izvještaju isključivo prijedlozi koji se bez većih problema mogu, ali i trebaju prihvatiti i ugraditi u našu regulativu te praksu ako se želi postići viša razina efikasnosti u javnom sektoru i, posljedično, veća razine kvalitete javnih usluga. Naša saznanja odnose se na činjenicu da, nažalost, nema jasnih kriterija na temelju kojih se odlučuje o osnivanju agencija, određivanju poslova i nadležnosti koji će agencije i druge pravne osobe koje se osnivaju obavljati, određivanju plaća zaposlenih koji u njima rade. Što je još gore, svjedoci smo da ne postoje pravila, nikakav okvir koji bi usmjeravao odnose između agencija i resornog ministarstva. Štoviše, gotovo je pravilo da, bez obzira na to što se osnivaju posebni pravni subjekti (često od dijela djelatnika nekog ministarstva), nije jasno razgraničena njihova međusobna odgovornost, poslovni se procesi često preklapaju, a javna usluga koju te agencije pružaju i dalje je nezadovoljavajuće kvalitete. U našem je izvještaju navedeno da preklapanje funkcija, slaba koordinacija i nedovoljno precizno formulirane nadležnosti usporavaju donošenje i provedbu javnih politika te opterećuju koordinaciju i upravljanje u javnom sektoru. Zato je naš javni sektor i dalje neefikasan i stalno predmet kritike.
Otkud tako puno šefova u odnosu na broj zaposlenih, je li to bio način da se nekome povećaju plaće?
U javnom je sektoru relativno velik broj zaposlenih. Dio poslova koji se obavljaju u javnom sektoru čisti su administrativni poslovi vezani uz izdavanje raznih rješenja i dokumenata, ali sve veći broj poslova zahtijeva niz stručnih znanja, vještina i sposobnosti. Kako je Hrvatska postala članica EU, takvi poslovi postaju sve značajniji dio ukupnih poslova koji se obavljaju u javnom sektoru. Od zaposlenih se traže nova stručna znanja koja treba odmah i primijeniti. Do osoba koje imaju takva znanja nije lako doći ili ih je teško zadržati relativno niskim plaćama. Jedan je od „izlaza" bio u skladu s postojećim propisima „nagraditi" takve osobe rukovodećim položajem, a time i višom plaćom.
Ipak, slučajevi gdje na dva ili tri zaposlena dolazi jedan šef ipak su pretjerani.
Kod nas postoji praksa da pravne osobe same definiraju nazive radnih mjesta, ostavljen im je velik diskrecijski prostor za određivanje osnovnih koeficijenata i sistematizacije radnih mjesta, pri čemu je osnovni problem usporedivost složenosti poslova i visine plaća između pojedinih pravnih osoba. Smatram da bi svi zaposleni koji u agencijama, fondovima i dugim institucijama obavljaju administrativne poslove trebali imati i iste nazive radnih mjesta. Naša je preporuka, također, uvođenje sustava nagrađivanja prema definiranim pokazateljima učinkovitosti u pojedinim resorima, što će dodatno stimulirati zaposlene.
Blagi rast
Hoće li iduća vlada morati smanjivati plaće i mirovine, koje su ovoj posljednja linija obrane. Što svi skupa možemo očekivati od 2016.?
Osobno mislim da mi sve javne politike trebamo usmjeravati prema postizanju vlastitih razvojnih ciljeva. To znači da naši strateški prioriteti trebaju biti postavljeni tako da postignemo konkurentnost gospodarstva, višu razinu zaposlenosti, efikasnu javnu upravu i puno drugoga, što će sve zajedno pridonijeti višim stopama rasta. Kada bi se prihvatili i proveli prijedlozi sadržani u našim paketima mjera, ali i paketima mjera drugih povjerenstava, već bi se puno postiglo u poboljšanju stanja hrvatskih javnih financija. Naše najnovije prognoze upućuju na blag oporavak gospodarstva u 2015. i 2016. godini, od 0,2 posto i 0,8 posto.
>>Na 26 tisuća zaposlenih 3586 šefova, reže se milijarda kuna
>>Deficit će biti 5%, od 2016. očekujemo rezanje plaća javnog sektora
svi ovo znamo vec godinama i godinama slusamo isto. a rezultat je da kvaliteta usluge pada, korisnici su sve nezadovoljniji a novaca je sve manje. Jedna vlada treba izgubuiti mandat da to ispravi. Mislim da bi bilo fer da to to bude HDZ uz obvezu SDP-a da to nastavi kasnije a ne da onda ovi sto dodju sve potrose sto su ovi uspijeli popraviti! tu molim EU da nas zastiti od nasih politicara!