U filmu "Raspoloženi za ljubav" (2000.) Wong Kar-wai izlaže začudno autentičnu rekonstrukciju intimne i socijalne prošlosti, koja se kao i u nekim drugim njegovim djelima odnosi na početak 60-ih godina XX. stoljeća. Prema tom hongkonškom redatelju i scenaristu, prošlost se može vidjeti, ali ne i dotaknuti, ponovno proživjeti. Uz navedenu misao, ta u mnogo čemu fascinantna filmska vivisekcija platonske, nerealizirane ljubavi, završava konstatacijom kako prisjećanje na iščezle godine nalikuje gledanju kroz prašnjavi prozor koje daje tek zamućenu sliku. Zurenja u emocionalno važne stvari iz prošlosti, kako kod pojedinca tako i skupina, uglavnom su obilježena tzv. optimizmom pamćenja; i prevladavajuće opori Arsen Dedić putem neodoljivog glasa Gabi Novak (glazba Kemal Monteno) poručuje: "Pamtim samo sretne dane". A takav je optimizam osnova za prizivanje "bolje prošlosti", koje je nerijetko uvjetovano konstelacijama sadašnjosti.
Što je fenomen prizivanja galeba: Zurenja u važne stvari iz prošlosti obilježena su optimizmom pamćenja
U naraciji o galebovima prije se izražava stanovita legenda, predaja o životu obogaćena maštom. Ta je osebujna legenda znatno obilježena duhom njihova vremena; valjano je mogu razumjeti samo oni koji su od sredine 60-ih do kraja 80-ih prošlog stoljeća ljetovali i boravili u Dalmaciji pa i u Istri te na hrvatskom i crnogorskom primorju. Ljetna zavođenja te vrste događala su se kad je svijet još bio mlad, a sad je u mnogočemu ružno ostario. Bilo je to doba s više nedostataka, uz ostalo nismo imali ni demokraciju ni svoju nacionalnu državu, ali mnogo toga je u društvu i kod ljudi napredovalo.
Još nema komentara
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Otvori KEKS Pay
