Paradoksalno je da one koji su do ponižavanja umanjivali ulogu predsjednice države sada obuzima strah da bi Kolinda Grabar-Kitarović mogla kao politički najvažnija osoba u državi nakon izbora biti važna osoba u njihovim životima. S tim su se suočili kad je predsjednica odgovarajući novinaru RTL-a o tomu hoće li dodijeliti mandat relativnom pobjedniku rekla da ona tu svoju ovlast doživljava tako važnom i odgovornom da na hipotetska pitanja neće odgovarati te da će uzeti u obzir sve okolnosti i konzultirati najeminentnije ustavne stručnjake. Razuman i očekivan odgovor s te pozicije, osobito za nekoga tko nije stručnjak za ustavno pravo. Za nekoga kome je ustavno pravo tako jasno kao Peđi Grbinu, uz njegovu subjektivnost, predsjedničine riječi imaju zastrašujući učinak. Grbinov strah proizlazi iz njegove aktualne pozicije i implicira sljedeće: predsjednica bi mandat mogla dati relativnom pobjedniku, a to će, očito misli i Grbin, biti Domoljubna koalicija. Inače, ipak nije tako pravdoljubiv da bi oko toga toliko dramio.
I Tomislav Karamarko uvjeren je kao i Grbin u svoju relativnu pobjedu pa tumači da relativni pobjednik treba dobiti mandat. Sama dodjela mandata psihološki je jako važna jer je jedno kad ravnopravno pokušavaš skupiti većinu, a drugo kad si za to dobio mandat!
Premda nastupa s neutralnih pozicija, i GONG je ponukan Grbinovim strahovima tražio od predsjednice da precizno objasni kriterije i logiku kojom će se voditi u povjeravanju mandata. I što bi sad trebala prvi put donijeti predsjednički pravilnik o dodjeli mandata, premda je Ustav na to ne ovlašćuje!? Jedino može povjeriti mandat za sastavljanje vlade "osobi koja, na temelju raspodjele zastupničkih mjesta u Hrvatskom saboru i obavljenih konzultacija, uživa povjerenje većine svih zastupnika". Ako je kao pravni stručnjak Grbin sam rekao da se svaka odredba može tumačiti na više načina, legitimno je da se onda i predsjednica pita ono što je možda ustavnopravnim stručnjacima posve jasno. Recimo, treba li čekati službene rezultate izbora i jesu li konzultacije obveza.
Ivo Josipović kao doktor prava za Slobodnu Dalmaciju tumači da, ako su rezultati očiti u smislu saborske većine, "može odmah pozvati osobu koja predstavlja tu većinu i dati mu mandat", a u protivnom "treba sačekati konzultacije". Dakle, ni pravnicima nije baš sve posve jasno. Kako se pak dokazuje povjerenje saborske većine? Navodno se uobičajilo s potpisima zastupnika. No, i GONG kaže da taj običaj ne obvezuje predsjednicu. Uostalom, čemu onda konzultacije!? Da bi se predsjednici donijeli potpisi ili je dovoljno i usmeno očitovanje čelnika stranaka?
Uzgred, neke su stranke već rekle da im je cilj ući u vladu po njihovim uvjetima, tko god pobijedi. Daju li načelnu potporu (usmeno ili s potpisima) i prvom i drugom na izborima, kome predsjednica treba dati mandat, relativnom pobjedniku ili onome tko ima većinsku potporu većeg broja zastupnika? Što ako imaju jednaku potporu? Na koncu, Branimir Glavaš rekao je da će pregovarati s onima kojima predsjednica povjeri mandat za sastavljanje vlade. Dakle, boli glava od pitanja na koja je predsjednica ovlaštena tražiti odgovor kad se i ako se pojave. Tako je bilo i 2007. kada je Vladimir Šeks, danas savjetnik predsjednice, tumačenju tadašnjeg predsjednika Stjepana Mesića suprotstavio svoje: "Europska demokratska tradicija i hrvatski Ustav nalažu da predsjednik mandat daje osobi koja je relativni pobjednik izbora".
>> Druže Zorane, golubice bijela, povedi nas...
>> Neumoljiv za Vukovar, a za moć bi i s Glavašem!
Dakle što govori Grbinovo prozivanje Predsjednice toliko je jednostavno da sam očekivao da će bar netko od vrlih hrvatskih novinarskih pera to prepoznati. Partija je mjesec dana prije izbora preko Grbina priznala da gubi izbore, što je meni drago naravno, ali misli da bi semogla izvući s pristojnim porazom od desetak zastupnika manje. U takvoj situaciji nadaju se mogli bi naći saveznike u malim strančicama i tako zamutiti vodu. Naravno sve je ovo račun bez krčmara jer će poraz biti toliko ubjedljiv da će Partija biti pometena. I to je to