Tržište rada bez prepreka za radnike iz Rumunjske i Bugarske
Prijelazne odredbe koje su odgađale primjenu slobode kretanja radnika iz Rumunjske i Bugarske, a koje su koristile Austrija, Njemačka, Belgija, Francuska, Luksemburg, Malta, Nizozemska, Velika Britanija i Španjolska prestale su vrijediti od 1. siječnja 2014. godine. Prijelazni period u maksimalnom trajanju od 7 godina može odrediti svaka zemlja članica EU za radnike koje dolaze iz nove zemlje članice, kao što se dogodilo i Hrvatskoj.
Restrikcije se donose zbog procjene države da bi otvaranje moglo znatno utjecati na tržište rada. Odnose se samo na pravo na rad, a ne i na pravo putovanja i ostale slobode u tim zemljama članica. Ali i u prijelaznom periodu, radnici s dozvolom za rad imaju ista prava kao i radnici koji su državljani te zemlje članice. U zemljama koje su imale restrikcije, njihovo uklanjanje je pokrenulo pitanja o prilivu imigranata i moguće zloupotrebe socijalne zaštite. Zloupotreba se može i treba rješavati na drugom nivou, a pitanje slobodnog tržišta kao osnova europske integracije ne treba biti mjesto za dobivanje lakih političkih bodova.
Euro u Latviji
Sve zemlje koje su postale članice EU nakon 1993. imaju obvezu uvesti euro kako nacionalnu valutu. Slovenija je prva od „novih članica“ uvela euro još 2007., a nakon nje Cipar, Malta, Slovačka i Estonija. 2015. godine se očekuje da se eurozoni pridruži i Litva. Velika Britanija i Danska koje su pristupile prije 1993. dogovorile su opcije o izuzeću. Švedska koja je pak pristupila EU 1995. godine, i pored toga što udovoljava većini formalnih uvjeta, na referendumu 2003. godine je odlučila ne pristupiti eurozoni. Obvezu uvođenja eura Šveđani su odgodili tako što se nisu priključili Europskom tečajnom mehanizmu (ERM II).
Kako je to izgledalo u Latviji? Osim što je radila na ispunjavanju formalnih uvjeta za ulazak u eurozonu, a koji se odnose na stopu inflacije, javni dug i proračunski deficit, stabilnosti tečaja te kamatne stope na državne obveznice, Latvija se borila i s recesijom koja ju je snažno udarila. Uz pomoć Europske komisije i MMF-a te brojnih rezova uspjela je izaći iz recesije i spominje se kao svijetli primjer.
Dva tjedna nakon 1. siječnja moći će se koristiti i lat i euro, dok će se konverzija u komercijalnim bankama moći vršiti do kraja srpnja. Građani Latvije moći će uvijek promjeniti late u Narodnoj banci Latvije, ali njih brine hoće li cijene rasti nakon uvođenja eura. Ekonomska kriza je pitanje koje dotiče brojne građane EU, a razvoj situacije u Latviji bit će korisno promatrati kako bi se vidjelo što se može naučiti i primijeniti, što bi se moglo poboljšati, ali i tko će najviše profitirati u toj priči o uspjehu.
Grčka predsjedava Unijom u vrijeme EU izbora
Od 1. siječnja 2014. godine Grčka je preuzela predsjedništvo nad Vijećem EU. Što točno to znači? Grčka će u idućih šest mjeseci voditi sastanke na razini Vijeća u Bruxellesu, Strassbourgu, Luksemburgu, ali i u Ateni, te da će predlagati smjernice i sastavljati kompromise koji su potrebni da bi Vijeće donijelo odluke. S uvođenjem funkcije Predsjednika Vijeća EU i Visokog predstavnika za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, uloga predsjedništva EU je smanjena, ali još uvijek predsjedavajuće zemlje imaju priliku istaknuti prioritete u toku svog mandata te iskoristiti tu mogućnost za kulturnu promociju zbog pažnje koju dobivaju.
Grčki prioriteti su ekonomski rast, daljnja integracija EU i eurozone, vanjske granice EU, ali i pomorske javne politike. U određivanju prioriteta, Grčka se konzultira s prethodnom i budućom predsjedavajućom zemljom kako bi se smjernice mogle postaviti dugoročnije. Grčka je pak sama odlučila osigurati najmanji proračun do sada predviđen za predsjedništvo. Iako je put do izlaska iz krize dug, no smanjivanjem troškova za reprezentaciju, sastanke i slično na 50 milijuna eura Grčka je napravila korak u tom smjeru.
Događaj koji će obilježiti predsjedništvo Grčke bit će izbori za EU parlament koji će se održati u svibnju 2014. godine, ali i izborna kampanja koja će prethoditi. Najave da će 2014. godine političke teme zamijeniti ekonomske u Europsku uniju bi trebale unijeti novi diskurs, a Europski izbori otvaraju prostor za to.
