Najava da se za osnovne škole priprema predmet kritičko mišljenje, kao pandan vjeronauku, izazvala je ogorčenje u dijelu Crkve. S pravom. Jer se na prvi pogled stječe dojam kao da je pouka o vjeri tj. vjeronauk nešto samo po sebi neozbiljno i nekritično, pa ga se treba kritički propitivati. Odnosno, kao da je vjeronauk indoktrinirajući i zaglupljujući pa mu treba uspostaviti protutežu kritičkog uma, koji će ispraviti tu "krivu Drinu".

Da "kriva će Drina" biti ispravljena. No ponajprije u onom tehničkom dijelu, a to je da se država napokon odlučila i u osnovne škole uvesti izborni predmet, kao alternativu za svu djecu koje ne odabiru vjeronauk u školskoj nastavi. Baš onako kao što je to na vrijeme učinila s etikom u srednjim školama.

Zbog nepravde izostanka izborne alternative, vjeronauk u osnovnoj školi trpi sve ove godine, jer ga se smješta u kojekakve kontekste kojima on uopće ne pripada. Primjerice, činjenica da djeca koja ne idu na vjeronauk vrijeme moraju provoditi u knjižnici ili u nekom drugom školskom prostoru, nema nikakve veze s vjeronaukom kao takvim, a pogotovo ne s Crkvom, kojoj se to često nabijalo na nos.

Dovodilo je to vjeroučitelje u nezahvalan položaj, a pokušaji da se na vjeronaučnom satu u razredu zadrže i ona djeca koja ne pohađaju vjeronauk, završavala bi kojekakvim ludim situacijama. Poput one epizode otprije nekoliko godina, kada je larmu u javnosti podignula majka jedne djevojčice oko stava Crkve o homoseksualnosti, a da djevojčica uopće nije pohađala vjeronauk, nego je samo sjedila pod vjeronaučnim satom s ostalim učenicima. Naprosto u dobroj namjeri vjeroučiteljice da dijete nije samo negdje drugdje u školi.

Ta samoća u školskim hodnicima ili knjižnicama djece čiji se roditelji nisu odlučili upisati ih na vjeronauk, nije bila diskriminacija samo te djece, nego je bila ujedno i diskriminacija samog vjeronauka. Jer je dio javnosti u njega upirao prstom kao krivca za očigledan propust školskog sustava, koji mu nije mogao ponuditi alternativni predmet. I sada kada se to napokon dogodilo, umjesto olakšanja, u Crkvi se može čuti uzdah zabrinutosti, jer je za radno ime novog predmeta uzeto kritičko mišljenje.

Dakako, pritom nitko pametan ne misli da kritičko mišljenje nije nužno u školskom sustavu, tj. općenito u životu i da ga ne treba djeci usađivati od najmanjih nogu. No gorka iskustva s vjeronaukom u školi i najčešće insceniranim slučajevima tobožnje diskriminacije djece koja ga ne pohađaju počivaju na kritizerstvu, a ne na kritičkom mišljenju. Što ako se i taj predmet od sadašnjeg radnoga naslova pretvori u "kritizersko mišljenje", koje nikakve veze nema s kritičkim mišljenjem, jer počiva na isključivosti i ne prihvaćanju drugoga i drugačijeg stava.

"Voditelj radne skupine je docent Bruno Ćurko, kojeg dobro poznajem kao sjajnog praktičara, nekonfliktnu osobu, svjetonazorski neopterećenog te perspektivnog znanstvenika, koji je kod nas etablirao 'praktičnu' filozofiju i/ili filozofiju za djecu. Djeci u pučkoj školi treba primjerima objašnjavati o posljedicama, nametnutih podjela, indiferentnosti, konzumerizma, hedonizma, sebičnosti… Primjerima im treba objašnjavati brojne frustrirajuće situacije dviju strana, 'gubitnika' i 'pobjednika', kada izbjegavanje sukoba vodi povlačenju jedne strane. Opasnosti uočavamo i u procesu socijalizacije kod bezuvjetnog prilagođavanja učenika skupini. Ukidanje rasprave prvi je korak dokidanja kritičkog mišljenja", napisao je za Narod.hr prof. dr. sc. Zlatko Miliša, istaknuti hrvatski pedagog, sociolog i društveni kroničar, zapitavši se što će biti ako se djeca odluče upisati i vjeronauk i kritičko mišljenje, jer taj predmet ne bi smio biti alternativa vjeronauku. Ne samo sadržajno, nego i tehnički, jer učenici od četiri ponuđena izborna predmeta mogu izabrati. Pa zašto to onda ne bi bili i vjeronauk i kritičko mišljenje?

Možda je problem samo u radnom nazivu novog predmeta, pa ne treba u startu sumnjati u dobru volju države da ukine sve diskriminacije povezane s vjeronaukom, a koje idu isključivo na njezin račun. Ohrabrujuće je da docent Branko Ćurko drži da naziv kritičko mišljenje možda i nije najsretnije izabran, tj. da bi se po njegovu mišljenju novi predmet mogao zvati – svijet oko nas. I da nimalo ne želi biti indoktrinirajući, nego učenike naučiti kako misliti, a ne što misliti.

To već mnogo bolje zvuči od bombastičnih najava kako vjeronauk dobiva alternativu u kritičkom mišljenju. Jer svijet oko nas obuhvaća i one koji vjeruju i one koji ne vjeruju. I one koji idu na vjeronauk i one koji ne idu. Koje ne treba dijeliti, nego povezivati. Učiti ih kritičkom mišljenju, a ne kritizerstvu kao dosad. 

Premium sadržaj

15

kako, a ne i što misliti

Osnovnoškolci će birati – za izborni vjeronauk ili kritičko mišljenje

3

Dva sata tjedno

Za one koji ne idu na vjeronauk: U škole se uvodi novi kurikulum, 'kritičko mišljenje'

POGINULO SEDMERO LJUDI

Krvava Martićeva osveta za Bljesak: Pogledajte kako je '95. izgledao Zagreb pod kišom zvončića

2

Povoljan proizvod

Testirali smo hit s TikToka: Piling protiv masne kose koji ne stoji ni 4 eura, a mnogi se kunu da stvarno radi. Ovo je naš dojam

43

POVJESNIČAR ZA VEČERNJI TV

'Amerikanci su odbili ruski prijedlog da se Hrvatska mora vratiti na pozicije prije akcije Bljesak'

Iskoristite odličnu priliku

Darujemo vas tlakomjerom broj jedan po preporuci kardiologa! Ovo su prvi koraci do vrijedne nagrade

Odličan učinak

Četiri puta tjedno intenzivne šetnje je dovoljno da budete fit do ljeta, no na kraju vježbe obavezno napravite jednu važnu stvar!

Prije 20 godina obećali su uvesti euro, ali nikada to nisu učinili: “Vlastita valuta pomogla nam je u izbjegavanju recesije”