Uživa Igor Štimac u svakom buđenju otkako je s Hrvatskom osvojio šest bodova u dvije važne kvalifikacijske utakmice protiv Srbije i Walesa. Za Uskrs je dobio toliko potreban mir, Hrvatska grabi prema Svjetskom prvenstvu u Brazilu. Uzeo je vruću loptu u ruke, ali zasad je čvrsto drži.
Nezaboravni treninzi
– Divno je probuditi se svako jutro. Samo je osjećaj spoznaje da smo našem narodu ovim pobjedama donijeli neopisivu sreću neprocjenjiv – rekao je Štimac.
O Srbiji i Walesu gotovo je sve već napisano. Zavrtio je film unatrag.
– Najteže u ovoj izborničkoj eri bilo je uoči prve utakmice protiv Makedonije. Tada još nismo kao stožer mogli konkretnije utjecati na svijest igrača, nismo još mogli uvesti sve promjene u igri. Usto, kada smo kojeg imali, bio je neujednačen što se tiče forme i to je baš bilo izraženo u toj utakmici – kaže Štimac.
To je bilo ono najteže. A kada se osjećao najbolje?
– Nisu mi utakmice najdraže, nisam puno o tome ni razmišljao. Kao najbolje detalje svih ovih dana izdvojio bih dva treninga, onaj u Osijeku na prepunim tribinama sportskog centra \"Ante Gotovina\" kod mog prijatelja Bore Ivkovića i ovaj uoči utakmice sa Srbijom kada je u Zagrebello došlo pet-šest tisuća navijača. To su nezaboravni trenuci – rekao je Štimac.
Priznao je da je bilo i pogrešaka.
– Grešaka je bilo, vjerojatno će ih i biti, pa svi smo ljudi i griješimo. Hvala Bogu, nije se dogodila nijedna koja bi nas stajala nekog boda – otvoreno će Štimac.
Ipak, bez obzira na sve, utakmica sa Srbijom bila je najveći izazov za izbornika Štimca.
– Priprema je bila gotovo identična kao za svaku drugu utakmicu. No bio je tu i dodatak, puno sam se trošio kako bih preventivno djelovao na ponašanje navijača na tribinama i igrača na terenu – kaže Štimac.
Otkrio je tajnu, u pripremi za Srbiju imao je posebnog pomoćnika.
Vjera je temelj dobra
– Dare iz splitskog kvarta Brda, on je bio moj posebni skaut. Zbližili smo se preko Facebooka, izuzetno mi je prirastao srcu, ali i puno pomogao premda nema diplomu trenera. Zbog zdravstvenih problema Dare je primoran veći dio dana provoditi u kući, a nogomet obožava. I tako je on puna četiri mjeseca pratio sve nastupe srpskih igrača u klubovima, priredio mi izvješće poput pravog stručnjaka – kaže nam Štimac o još jednom članu svog stožera.
Izbornik nam nekako djeluje drugačije. Oni koji su s njim i koji ga poznaju godinama tvrde da se promijenio, da je potpuno drugačiji.
– Vjera je temelj svega dobrog i od nje sve polazi – kaže Štimac.
Tom njegovom novom imidžu zasigurno su pomogli i stalni odlasci u Međugorje. On i Alen Bokšić uoči svake utakmice reprezentacije pohodili su svetište, došli se pokloniti Gospi. Na utakmici protiv Walesa nije se odvajao od krunice.
– Međugorje je moj dom, tamo sam kod kuće... Volim pohoditi Međugorje u kojem je svatko dobrodošao. Tamo se na svakom koraku može osjetiti ljubav, Međugorje je mjesto gdje su svi molitvom pronašli mir i došli do preobraćenja. A krunica, ona je dar dragog prijatelja – rekao je Štimac.
Alen Bokšić, prvi suradnik, izuzetno je bitan u svemu.
– Mi smo dva tijela, a jedna duša. Mislim da jedan bez drugog nismo potpuni kao osobe, to sam najbolje osjetio kada zbog nekih nesuglasica nismo razgovarali. Praznina koju sam tada osjećao stvarala je nevjerojatnu bol – kaže Štimac.
Na odlasku u Wales izljubio se sa Zdravkom Mamićem. Taj odnos, odnosno pomirenje s Mamićem mnogi Štimcu ne mogu oprostiti.
– Sve sam svoje ratne sjekire zakopao, svima sam sve oprostio, tako i Zdravku. Ne mogu utjecati na njegovo ponašanje i povremene ispade, to će morati riješiti sam sa sobom, ali siguran sam da naš nogomet ima puno bolje preduvjete za napredak ako ga nas dvojica ne opterećujemo \"klubaštvom\". Zanimljiva mi je ova situacija, moje mirenje s Mihajlovićem nikome nije zasmetalo, ali mirenje s Mamićem zasmetalo je mnogima – zaključio je Štimac.
