Bračni par Stanisavljević, devedesettrogodišnji Stevo i
osamdesetdevetogodišnja Jula iz sela Latinovac u Općini Čaglin, već 70
godina žive zajedno. To je najduži bračni staž u Požeško-slavonskoj
županiji.
Iščekivala pisma
– Živjeli smo u istom selu, Velikome Bilaću, iz kojeg smo se 1949.
preselili u Latinovac. Zagledali smo se jedno u drugo i zaljubili.
Majka me pokušala odgovoriti od Jule jer je bila sitna i mala, odnosno
slaba radna snaga, pa se bojala tko će na našem poljoprivrednom imanju
raditi. No, naša je ljubav bila jača. Kada sam se vratio iz vojske,
dogovorio sam se Julom da ću je doći ukrasti. U tome mi je pomogao i
bratić. Tako je počelo i, hvala Bogu, još smo zajedno – priča Stevo,
inače najstariji stanovnik čaglinske općine.
I jednom i drugom najteže je bilo za vrijeme 2. svjetskog rata. Samo
šest tjedna nakon rođenja sina, njihovog jedinog djeteta, 12. ožujka
1942. godine, Stevo je otjeran u logor u Njemačku. – Svakodnevno sam
iščekivala njegova pisma, a i njega. Vratio se nakon gotovo četiri
godine – prisjeća se Jula, koja sve do lani nije imala ni zdravstvenog
kartona kod liječnika.
I nju i supruga cijeloga života zdravlje je dobro služilo. Danas ima
problema samo s nogama koje je, kaže Jula, baš i ne slušaju. Ne pije
nikakve tablete, kao ni Stevo, čiji su svi vitalni organi, dodaje, “za
pet”. Radi prevencije bolesti srca pije samo andol 100.
Brzo se pomire
– Kada bi današnji parovi doživjeli barem pola našeg bračnog života, to
bi bilo super. Najvažnije je da jedno drugom znamo popustiti i da se ne
uvrijedimo ako nam se kaže nešto što nam ne odgovara. Tu i tamo se
porječkamo, ali se brzo izmirimo – kaže Stevo, koji zadnjih dvadeset
godina svako jutro prvi ustaje, loži vatru i kuha zajedničku kavu za
razbuđivanje.
Zajedno – do kraja
Najveća im je želja da, kada se ozbiljno razbole, odmah i umru, a najbolje bi bilo, dodaju, da to bude istovremeno. Sin im je umro prije 16 godina, a od najbliže rodbine imaju unuka Vladu i praunuku Klarisu.
Otvori KEKS Pay
