Dok se kruh pekao u krušnoj peći, glad se najbrže utaživala masnom pogačom. Uz nju se jelo malo kobasice i slanine, samo po komadić za svakoga, dok su raskošnije inačice čuvane za goste i posebne prilike. Tako je bilo prije osam desetljeća, a priča o slavonskoj pogači i danas se prenosi s koljena na koljeno, čuvajući uspomene na djetinjstvo, obiteljska okupljanja, težak rad i običaje koji su obilježavali život Šokaca.
Od babinjače do božićne
– Pogača mi puno znači jer sam na njoj odrasla. To je bilo prije 80 godina. To se jelo uvijek. Dok se kruh ispeče u krušnoj peći, mi se najedemo masne pogače jer se ona začas ispeče. Nisu pogače tada bile ovako bogate. A kobasicu i slaninu svatko dobije po komadić, nije se moglo jesti baš koliko tko hoće. Kad gosti dolaze, onda se jela ona raskošnija – prisjetila se Liza Pavlinović iz Donje Vrbe. Upravo su takve priče, okusi i sjećanja bili u središtu trećeg Pogačafesta u Slavonskom Brodu, posvećenog temi "Pogača kroz život". U organizaciji i očuvanju tradicije važnu ulogu imaju članice Ženske pjevačke skupine "Vesele Šokice", koje znanje o pripremanju ove tradicionalne hrane prenose i na mlađe generacije, kroz radionice i zajedničko miješenje tijesta.
Pogača je nekada pratila čovjeka od prvih dana života do važnih obiteljskih događaja. Ovisno o prigodi, pripremalo se šest različitih vrsta: babinjača za rođenje djeteta, pro'odača kada bi dijete prohodalo, posna pogača sa sodom bikarbonom, svakidašnja pogača za doručak, svečana i božićna pogača te svekrvina milost, koju je obitelj nosila budućoj snahi prilikom prosidbe. Za posljednji ispraćaj posebna pogača nije postojala. Brođanka Marija Odobašić, rodom iz Vrbove kod Starog Petrovog Sela, pogaču i danas priprema kako bi njezina djeca upoznala okuse i običaje uz koje je sama odrastala. – Pogača me vraća u djetinjstvo. Volim je praviti djeci kako bi i ona vidjela koliko smo se tomu nekad veselili i kako bismo svi zajedno jeli i uživali. Dobru pogaču nije teško napraviti. Uzmete kvalitetno brašno, mlaku vodu, rastopljenu germu i sol. Što duže mijesite, pogača je ukusnija i bolje ispadne. Jednostavno je to napraviti, kao i kruh – objašnjava Marija.
U pogaču se, prema želji i prilici, dodaju meso, slanina i kobasica. Kada se sastojci malo prepeku, sve se zalije, čime se dobiva bogatiji okus. Ipak, iza jednostavnog recepta krije se umijeće koje se ne može prenijeti samo zapisivanjem sastojaka. Potrebni su iskustvo, osjećaj za tijesto i učenje od onih koji su ga pripremali prije nas. Posebno mjesto u tradiciji imala je pogača koja se nosila rodilji, kao znak pažnje, poštovanja i pomoći obitelji u važnom životnom trenutku. Kata Knežević iz Babine Grede donijela je pogaču s rebrima, šunkom i slaninom, kakva se pripremala za takve prigode. – To je tradicionalni izraz poštovanja i gostoprimstva. Ta se pogača nosi na babine, zaruke, obiteljska slavlja ili kao dar krsne kume. Kad se ide u ponude, ne nosi se kulen ni kobasica jer je to žestoko. Rodilja to ne smije jesti pošto doji, pa bi dite moglo osjećati mučninu u stomačiću – pojašnjava Kata, čuvajući i detalje običaja koji su se nekoć podrazumijevali.
Hrana za rad i goste
Za svakodnevni život pogača je morala biti hranjiva i zasitna. Nije bila samo zalogaj uz obrok nego i hrana koja je davala snagu za dug radni dan, osobito u polju, gdje se fizički napor nije mogao svladati bez obilnijeg doručka. – Naša slavonska pogača ne može biti bez kulena i šunke. Jede se ujutro za doručak, kako bi onome tko je jede dala više snage. Ona mora biti malo jača jer ne možeš kopati i raditi u polju sa slabom hranom – kaže Verica Vučinić iz Donjeg Slatinika. Koliko je pogača značila u obiteljskim odnosima, možda najbolje pokazuje običaj prosidbe.
Kada bi obitelj odlazila budućoj snahi, svekrva je sa sobom nosila bogato pripremljenu pogaču. Njezina raskoš nije bila slučajna, nego je govorila o poštovanju i namjerama obitelji. – Ja sam ispekao masnu pogaču sa šunkom, kobasicom i slaninom kakvu je svekrva nekad nosila snahi kad ju je obitelj išla prositi. Što je pogača bila bogatija, to je i snaha bila milija – ističe Anto Mandura. Umijeće pripremanja slavonske masne pogače privremeno je zaštićeno kao nematerijalno kulturno dobro RH, a nastojanja da se tradicija sačuva uključuju i korake prema trajnoj zaštiti. No njezina se vrijednost ne mjeri samo statusom kulturnog dobra nego i time živi li još u obiteljima.
Otvori KEKS Pay
