Sklonište mora biti samo privremena stanica, pas je spašen kad se udomi
U svakom skloništu ima pasa koji će cijeli svoj život provesti u boksu. Usamljeni i u tuzi, nikada neće osjetiti toplinu doma. U velikogoričkom skloništu to su Dragec, Ron, Max, a za mladog Sashu još ima nade
Komentari 1
VL
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Ali ta priča ima i drugu stranu medalje o kojoj se šuti! Ljudi se sažale i udome pse i dovedu ih u stanove po zgradama. Ti psi često nisu prilagođeni životu u zgradama, neki su i traumatizirani. U zgradama onda ti psi naprave neku vrstu getoa gdje se ljudi skrivaju i 10ak godina izbjegavaju po hodnicima, jer kad se susretnu ti psi laju na vas i na vašu djecu i traumatiziraju sada vas! I onda od nečega dobroga dobijete još veće katastrofu jer su ti psi traumatizirani i dalje, ali sada zajedno i sa susjedima! Sa takvim psima se mora raditi ozbiljna dresura u skloništu, ali za to se nema vremena i nema se ljudi. Jedino to bi imalo smisla! Nedopustivo je da se agresivni psi puštaju iz skloništa u zgrade! Koga ne možete pripitomiti - uspavajte! Sve ostalo vodi u katastrofu!