Nedavno je jedan hrvatski tjednik objavio popis sto "naših" tvrtki vlasnici kojih su stranci. U prosjeku je postotak stranog vlasništva u tim tvrtkama 54 posto, a prošle su godine ostvarile čistu dobit od čak 740 milijuna eura. Ne samo što su u jednoj maloj, osiromašenoj zemlji ti strani vlasnici ostvarili dva ili tri puta veći profit nego u matičnim zemljama, već su nam naudili i velikim uvozom. U Hrvatsku su uvezli proizvoda i usluga u vrijednosti 3,86 milijardi eura! Što je najgore, dio je tog uvoza fiktivan i preko njega se Hrvatskoj "izvozi" profit i pere novac.
Netko će kazati: sve je to normalno za razdoblje divljeg kapitalizma. Štoviše, već spomenuti tjednik dao je tome neku vrstu alibija, stavljajući u usta ekonomista dr. Dražena Kalogjere: "Normalno je da stranci ovdje kupuju tvrtke i odnose dobit." To nije ni najmanje "normalno" na Zapadu, koji već desetljećima promiče koncept "društveno odgovornog poduzetništva", prisiljavajući vlasnike na dijeljenje sudbine sredine u kojoj djeluju. Umjesto toga, naši novinari i političari sudjeluju u promociji velikih humanitarnih prijevara. Tek jedan drastičan primjer. Tvrtka T-Mobile iskazala je za 2005. godinu dobit od 260 milijuna eura, od kojih 131 milijun pripada Deutsche Telekomu.
Ista je tvrtka najavila otpuštanje 550 radnika. Vijest o protestu tih ljudi kojima prijeti prosjački štap jedva se dade pronaći u novinama, ali je zato jedan list udarno objavio da je T-Mobile kupio skijaški štap Janice Kostelić za 130.000 kuna. Slični smisao imaju i "velike" akcije na kojima državni vrh i slavne osobe šire slavu predatorskih tvrtki e da bi se skupilo 500.000 eura za neku ugroženu skupinu. Marketinška vrijednost koju HTV poklanja tim tvrtkama barem je deseterostruko veća od novca koji se prikupi od građana koji od svoje crkavice plaćaju telefonske impulse. Uostalom, HTV je dvjema marketinškim tvrtkama u vlasništvu stranaca dao rabat od 60 posto za sve reklame na "javnoj" televiziji. Ono na što ipak želim skrenuti pažnju je etički dvojbeno poslanje jedne specifične skupine koja sudjeluje u toj farsi uime stranaca, a na račun vlastitoga naroda.
Riječ je o rađanju specifične društvene skupine: menadžera koji su Hrvati, ali su "stranci" po ulozi u životu naše zemlje. Po uzoru na negdašnje mađarone, predlažem da ih zovemo "euroni". Oni imaju tri uloge: za gazde zaraditi što više pod svaku cijenu (otpuštanja, uništavanje okoliša), uvesti što više "gazdine" robe te sačuvati dobru sliku o "gazdi" koji je vodio računa o sirotinji, hrvatskom sportu, kulturi. Kad obave te nečasne poslove, zamijenit će ih pravi stranci. Njima će ostati veliko osobno bogatstvo, ali, nadam se, i narodni prijezir. Prijezir vlasnika prosjačkog štapa.
Otvori KEKS Pay
