Malo je gdje prije 15 godina u bosanskohercegovačkom ratnome ludilu
bilo toliko patnje, razaranja, mržnje, ali istodobno i nade, ljubavi i
humanosti kao u Srednjoj Bosni. Mrtvi, ranjeni, okruženje, borba na
život i smrt između Hrvata i Bošnjaka. Jedina nada za
opstankom, ali i nagovještaj završetka krvave
epizode dolazila je s konvojem “Bijeli put za Novu Bilu i
Bosnu Srebrenu”.
Ratna blokada
Humanitarni konvoj “Bijeli put” sa 99
šlepera i 200 članova medicinskog osoblja, franjevaca,
novinara i tehničkog osoblja te lijekovima i hranom, na vlastitu
odgovornost, prvi put krenuo je 10. prosinca 1993. godine, na Dan
ljudskih prava, pod vodstvom dr. Slobodana Langa i
zapovjedništvom Hermana Vukušića te pružio
ponovnu nadu okruženim i bespomoćnim civilima u ratom zahvaćenoj
središnjoj Bosni.
Konvoj se i danas, nakon 15 godina, pamti kao jedinstven herojski čin
nekolicine hrabrih ljudi koji su preko prvih linija
bojišnice, uz vlastite žrtve, konvojem kamiona krenuli
dostavili nužnu medicinsku pomoć u Novu Bilu u kojoj je zbog ratne
blokade bilo onemogućeno bilo kakvo liječenje ranjenih i bolesnih.
Petnaest godina poslije njegovi organizatori obilježavaju 15.
obljetnicu humanitarne akcije “Bijeli put za Novu Bilu i
Bosnu Srebrenu”.
Održava se u organizaciji Franjevačke provincije Bosne Srebrene, župnog
ureda Nova Bila i OO “Bijeli put”, a pod visokim
pokroviteljstvom potpredsjednice Vlade RH i ministrice obitelji,
branitelja i međugeneracijske solidarnosti Jadranke Kosor i
gradonačelnika Grada Zagreba Milana Bandića.
Brojni ranjenici
Prvi predsjednik udruge Ivo Jakovljević ocijenio je da je konvoj donio
pomoć, ali i poruku tamošnjim ljudima da nisu zaboravljeni.
Bolnica u Novoj Bili do 1994. hospitalizirala je više od
11.000 ljudi središnje Bosne od čega polovicu ranjenika.
Jedan od vodećih ljudi tog konvoja Herman Vukušić ocijenio
je da je taj konvoj otvorio put miru između Hrvata i
Bošnjaka te kasnijem kraju rata u Bosni i Hercegovini.
15. OBLJETNICA Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu
