Sirija je postala laboratorij za testiranje novog svjetskog poretka: Ostvaruje li se 'krvava granica'?
Preoblikovanje regije fragmentacijom Iraka, Sirije, Libanona, S. Arabije i Jordana više ne izgleda kao fantazija. Kao ključna točka sukoba interesa globalnih i regionalnih sila na Bliskom istoku, Sirija je postala laboratorij za testiranje novog svjetskog poretka
Komentari 33
Laboratorij je izgleda prava riječ za Siriju! Ako su istinite tvrdnje o sintdrogi Hassan nije prije spominjao Laboratorij
Predsjednik Turske Erdogan: "Da su uvjeti bili drugačiji kada su granice Prvog svjetskog rata povučene u našoj regiji, što bi se dogodilo? Postoji velika vjerojatnost da bi gradovi/regije poput Alepa, Idliba, Damaska bili naše provincije, kao i Hatay ili Urfa."" Sultan misli da može mijenjati granice silom. Kada jednom agresoru popustiš rode se stotine drugih.
Možemo pretpostaviti kome će pripasti jugozapadni dio Sirije.
Kakav novi poredak? A koji je bio stari poredak? Pričice za malu djecu. Od kad je svijeta i ljudi velike sile se bore za dominaciju i tako je i sad trenutno u Siriji ,a i šire u svijetu. Problem je samo što na tim prostorima ima sad puno raznoraznih igrača osim Rusije i SAD. Iza drugog svjetskog rata tu su bili samo SAD (Izrael) i SSSR. Sad je tu još Turska, Iran, Kurdi, Kina itd.
Da, a zamišljeni Šijitski polumjesec puca po šavovima!
Ako je na kolektivnom Zapadu odlaskom Asada nastao delirij sreće, ja se za taj prostor više ne brinem.
Gdje je sad teroristicki hezbolah hassane u siriji i libanonu i iranci koje si toliko velicao?
Jedino za koje me briga u Siriji su Kršćani, Druzi i Kurdi za ostale me zaboli.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Ako neka država prkosi interesima Amerike, susrest će se unutarnjim pokretom za promjenu vlasti, kojim se financijski i organizacijski upravlja izvana. Ako postojeća vlast ignorira takva događanja, vrlo brzo dolazi do njene smjene. Međutim, ako se čelnik te vlasti počne opirati, počne proganjatai političke protivnike, rastjerivati demonstracije, onda počne proces stvaranja diktatora. Mainstream mediji pišu o njemu izrazito negativno, bez ikakvog poštovanja, Prikrivenim ili prozirno smišljenim sankcijama, guši se njegovo gospodarstvo i na taj način povećava siromaštvo. Ruši im se financijski rating, povećava se pritisak međunarodnih financijskih institucija, izmišljaju se razlozi za zamrzavanje vani deponirane imovine. Organizacije otvorenog društva i razne humanitarne otganizacije, učestvuju o organizaciji prosvjeda u koje se ubacuju nasilne grupe, koj izazivaju snage reda na upotrebu sile. O mrtvima i ozlijeđenima pišu sve novine svijeta. Traži se puštanje pritvorenih, čime se zatvara spirala neprekidnih pobuna, koje mogu biti potaknute bilo čime, ali sve cilljaju smjenu vlasti, kao da se sve loše u društvu događa samo zbog diktatora na vlasti. Ako i to nije dovoljno, ubacuju se naoružane skupine, koje se predstavljaju kao narodna opozicija i započinje građanski rat. Onda Amerika pristiže u pomoć, pa dovodi svoju vojsku, jer se "bori" protiv ubačenih naoružanih skupina. Itd.