Šešelj, rupa, opljačkana policija, plenum... Nek’ nam je Bog na pomoći!
Usred frke oko Šešelja, rupetine na cesti i opljačkane policije, zadnja vijest koja mi je trebala jest da je u Splitu izvršena verbalna agresija na Antu Tomića, a fizička na njegov šešir i kolegu pa sam se već pomirio da ću opet na informativni razgovor
Komentari 18
Ono što je posljednjih par mjeseci isplivalo na vidjelo (hm, zašto mi se sada u svezi ove riječi "isplivalo" pred očima stvorila slika one Tomićeve kante i ponekih krućih dijelova njezinog sadržaja koje ne želim imenovati...?) i što je i meni, priznajem, došlo kao malo iznenađenje, jest količina kadrova koji su se namnožili po raznim porama našeg društva kao pravi paraziti koji tavore po tim svojim zakutcima i sišu državni novac i raznorazne privilegije, a za uzvrat svako malo iskoče s "antifašističkim" parolama, slikama Končara i Chea na majicama, u dreadloksice upletenom kosom ili pomalo vampirskim lookom, s jointovima među prstima i duginim bojama na hlačama te već odavno, još za bivše države, izlizanim štosevima o Crkvi i desnici kojima se ni onda nije baš netko smijao osim ako je morao, pod budnim okom partije i revolucije koja "nikad ne spava". Namnožili su se, malo pomalo, tijekom godina obilja zaduživanja, regrutirajući se iz redova podmlatka svojih "antifašističkih" roditelja, starih nabrušenih partijaca koji su život proveli, iako službeno proleteri, po lijepo namještenim i brojnim stanovima, prodajući nam svima floskule o "bratstvu i jedinstvu" i "radničkoj klasi" dok su istovremeno sami držali jahte i jedrilice na tada još rijetkim vezovima i putovali po svijetu biznis klasom na "važne" sastanke nesvrstanih na kojima se dobro jelo, pilo (a i još ponešto obavljalo o čemu kronike ne govore) dok su kod kuće isto tako jalovo sastančili u beskraj, ne radeći zapravo ništa, ali su zato svoju pripadnost "radničkoj klasi" uredno dokazivali zavrnutim rukavima košulja i raširenim ovratnicima bez kravata - kao što i današnji partijaneri... pardon: partijaši... rade. Eh, sada bi i njihov podmladak isto htio: Partijati na račun države i društva do kraja života, a ne raditi zapravo ništa. I zato i iskaču svako malo kao iz paštete čim netko dovede u pitanje te njihove privilegije koje smatraju svojim bogom... khm, htio sam reći "antifašizmom"... dakle, "antifašizmom" danim nasljeđem i pravom. Jedini je problem što je krava koju su tako dugo sisali već pomalo na izdisaju. I što više novca za sve njih više jednostavno nema. No morat će ih država, očigledno, stvoriti, da bismo dobili barem pravo na to da je pokušamo spasiti. Njima usprkos.
Nino, kako si jak
"Kao uvjet za potpis studenti će morati imati obavljene svibanjske pobožnosti"-genijalan je Nino.
Živo me interesiralo kako će komentirati "sljubljivanje KBF i FF". Čak sam mislila da će toj temi bit posvećen cijeli članak. Ali dovoljno je i ovoliko...
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Britak jezik, lagan stil, a uz to vedar pogled, svježe i neopterećeno promišljanje - garancija za nešto čitljivo što vraća nadu da još nismo svi izgubili kompas. Bravo, g. Raspudiću!