Senka: Nikada Radoslava ne bismo dale u dom, nas četiri sve stižemo!

Ledeni što predlažeš?

http://prvinecenzurirani.forumhr.com/ Prvi Necenzurirani Forum Apsolutno Bez Cenzure

blagoslovljena obitelj! Razumijem njihovu ljubav i požrtvovonost, strah da se Radoslavu nešto ne dogodi jer sam dvije godine skrbila o nepokretnom članu obitelji i nisam ga htjela dati u dom uprkos nagovaranjima lijećnika, naprotiv smjestila sam mu medicinski krevet ut u dnevni boravak kako ne bi bio sam u sobi i kako bi do zadnjeg ćasa sudjelovao u životu svoje obitelji i kako bi namjiliji bili uz njega i njegovali ga i bili mu na usluzi, a kad je umro savjest nam je bila čista jer smo sve učinili da mu olakšamo patnju i posljednje dane učinimo barem malo radosnijim nego što bi mu bili u nekom stacionaru daleko od voljenih, u nekoj čekaonici smrti, možda bi medicinski bio bolje zbrinut ali uskraćen za ono jedino zbog čega vrijedi živjeti, za ljubav i toplinu doma. lijep je to osjećaj ma koliko truda iziskivalo i svakom bih preporučila da svoje stare i bolesne članove obitelji ostave uz sebe do posljednjeg daha i da im nikad ne daju do znanja da je o njima teško skrbiti.

Ja mislim da ovo nema smisla. Strajbati četiri života nizašto.

Utatica, moj ti je plus ovaj 48-mi i samo da znaš da je velik kao neboder. Hvala ti za ovakav komentar.

@Šmit Predlažem dom.

@ledeni: Ma koji dom? nema sanse roditelji koji imaju se odreknu takve dijece ja bi smjestio u dom. Sramotno je u kakavoj drzavi zivimo i kako djeca sa posebnim potrebama imaju (a i ostale skupine invalida) imaju mala i mizernaa prava i jos te k tome nitko nece nikad uputiti na njih! FUJ gadi mi se sve to skupa. i kako to mislis nema smisla? nemas pravo komentirati i davati takve negativne komatare ako tako nesta nisi dozivio ili ne dozivljavas. kada takvo nesta dozivis tj kada dozivis tu ljubav koja ti takva djeca daju onda mozes pisat komentare ovako mi se gadis sa svojim komentarima

Osim odgovornosti prema djeci, obitelji i domovini, postoji odgovornost prema sebi, odnosno vlastitom životu. A ovdje se ne radi o godini, dvije ili pet, ovdje je u pitanju cijeli život. Na kraju života, ako postave sebi pitanje \"gdje smo bili?\", odgovor će biti \"Nigdje!\", \"a što smo radili?\" - \"Ništa!\" Gadio se ja vama, ili ne.

gdje sam bio? pa bio sam svugdje. gdje je bila osoba sa posebnim potrebama? svugdje gdje sam i ja bio. jesi ti kad bio u domu za takvu djecu? ocito nisi. znas koliko dugo takva dijeca tamo zive? ocito neznas? najbolji su mi ljudi koji govore kao da sve znaju i da razumiju ljude koji su u ovakvoj situaciji. e pa prijatelju moj. niko ne razumije osim ljudi koji su u takvoj situaciji. probaj malo volontirat i garantiram ti da ces promjeniti misljenje. probaj, svi se busaju i pametuju a niko nema pojma. mozda shvatis sta je bitno u zivotu

Ledeni je napisao/la: ____________________________ Ledeni, ma ne gadiš se ti nama, a i da jesi to i nije tako važno. Ma zapravo ti ni nema što za reći osim činjenice da ćeš si stvarno na kraju života reći da si uspio izgraditi jednu veliku nulu

ledeni, ne vjerujem da tako stvarno misliš naprosto zato jer nisi imao takvog iskustva, čovjeka ili voliš ili ne voliš, ako nekog voliš onda skrb o voljenoj osobi nije gubljenje vremena već radost, pokušaj zamsiliti život sa psom koji ne mo+e o sebi skrbiti pa mu ti moraš spravljati hranu, izvoditi ga u šetnju dva puta dnevno, za njim počititi izmet, voditi ga veterinaru, koliko sve to s radošću čine i uopće im nije teško jer vole to biće, a koliko se više voli čovjek, naročito član obitelji.