Da nije bilo TV prijenosa, građani nikada ne bi vidjeli kako je hadezeovac Ivan Bobetko u prvom sazivu Sabora aktovkom gađao zastupnika SDS-a Radoslava Tanjgu, koji je HDZ-ovu vlast nazvao ustašoidnom. Ne bi čuli ni šovinističke poruke zastupnicama da manje pričaju a više rađaju, ili da ih je Bog stvorio za madraca a ne za mudraca, a ostali bi prikraćeni i za "mudrost" da kila mozga košta dvije marke.
Od ove jeseni javnost neće više moći uživo na HTV-u pratiti saborske sjednice. Nakon 15 godina odlučili su to Programsko vijeće i Ravnateljstvo HRT-a, čelništvo Sabora obvezno je to poštovati, a oko toga hoće li ukidanje prijenosa biti na štetu ili korist gledatelja ne postoji suglasnost u javnosti. Jedni smatraju da "dosadnim političarima" ne treba davati toliko prostora i da je bolje na TV gledati igrane serije ili nešto iz zabavnog programa. Drugi bi, pak, i dalje htjeli gledati političare u situacijama kada ih ponašanje političkih suparnika izbaci iz takta.
Izravnim prijenosom saborskih vrućih dogodovština biračima je dano da sami procijene hoće li takvi ispadi utjecati na to kome će dati glas na izborima, a prema odluci HRT-a to više neće biti moguće. Dnevno će, doduše, ići emisija u kojoj će biti prikazani najzanimljiviji detalji sa sjednica, ali tih dvadesetak minuta ili pola sata teško da će biti dovoljno da se cjelovito prikaže ozračje u kojem zastupnici (ne) rade, primjerice, gotovo praznu Veliku vijećnicu dok se raspravlja o nekom važnom zakonu.
S druge strane, na gubitku će biti i političari, pogotovo oni iz manjih stranaka, kojima je prijenos sjednice jedna od rijetkih prilika da u raspravi ili replikama široj javnosti reklamiraju svoje ideje i stavove. Jedan od takvih je ideesovac Damir Kajin, koji se istupima u Saboru javnosti nametnuo kao prepoznatljiv političar bez dlake na jeziku, a kojemu bez prijenosa prijeti, ako ne zaborav onda barem pad podrške glasača. Ne treba zaboraviti ni da su za veliki uzlet HSP-a posljednjih godina uvelike zaslužni upravo saborski istupi njihovih zastupnika Tončija Tadića i Miroslava Rožića. Pitanje je bi li pravaši bez prijenosa sjednica dosegli današnjih desetak posto podrške birača.
Jedini koji bi ukidanjem prijenosa mogli profitirati su vladajući, jer će u javnost izlaziti mnogo manje "prljavštine" na koju redovito upozoravaju oporbenjaci, a vladajući ionako uvijek dobijaju više prostora u medijima. Da li je razlog HRT-ove odluke isključivo u podizanju gledanosti ili se u njeno donošenje uplela politika - ni oko toga se vjerojatno neće postići suglasje u javnosti.
