Memorijalna izložba izraelskog umjetnika Yarona Boba u Strasbourgu trebala je biti prostor čistog pijeteta žrtvama masakra na današnji dan prije tri godine, kada su teroristi iz Gaze, predvođeni Hamasom i Palestinskim islamskim džihadom, mučili, silovali i usmrtili 1189 i oteli 251 stanovnika Izraela, uglavnom civila. No dvije večeri prije obljetnice najsmrtonosnijeg napada na Židove nakon Holokausta francusko-palestinska zastupnica Rima Hassan, iz redova radikalno lijeve stranke La France Insoumise, iskoristila je hodnik ispred fotografija masakriranih ljudi za politički performans: bacila je na pod izraelsku i europsku zastavu, a očevici tvrde da ih je i izgazila, no snimke još nisu objavljene. Pod ovom potonjom, europskom zastavom, plaćena je javnim novcem. Jučer je predsjednica Europskog parlamenta Roberta Metsola na plenarnoj sjednici osudila vandalizam i najavila disciplinski postupak protiv Rime Hassan, a njezin popratni komentar prenosimo u cijelosti:
- Zastupnica ovog Doma snimljena je kako navodno oštećuje izložbu posvećenu sjećanju na žrtve terorističkog napada izvedenog u Izraelu 7. listopada. Želim naglasiti da ovo pitanje shvaćamo iznimno ozbiljno i da se već poduzimaju svi odgovarajući koraci u skladu s našim procedurama, uz istodobno očuvanje prava dotične osobe da bude saslušana. Ovaj Dom je prostor u kojem se svi moramo osjećati sigurno i zaštićeno i u najoštrijem mogućem smislu odbacujemo svaku akciju bilo koje osobe zbog koje se bilo tko osjeća manje zaštićenim. Ne možemo dopustiti postupke koji bi ljude mogli navesti na strah od govora, ne možemo dopustiti oštećivanje imovine i ne možemo dopustiti pokušaje zastrašivanja umjesto debate. U vrijeme rastućeg globalnog antisemitizma, dugujemo to židovskoj zajednici u Europi kako bismo osigurali da, kada gledaju u nas, vide da je ovo i njihov Dom – izjavila je Metsola.
Navod o „navodnom“ oštećenju je suvišan, s obzirom da zastupnica Hassan ne krije kako je to učinila, štoviše, pokazuje kako je ponosna na skrnavljenje memorijala. - Moj postupak dio je osude tekućeg genocida, kršenja međunarodnog prava i ovog neprestanog i nepodnošljivog dvostrukog standarda – izjavila je Hassan koja u pismu Metsoli detaljno opisuje incident. Navodi da je njezina namjera bila isključivo uklanjanje izraelske zastave, a da je zastava Europske unije pala na tlo zbog "gubitka ravnoteže zajedničkog postolja" na kojem su obje zastave bile fiksirane. Ogradila se da "nijedna zastava nije pretrpjela fizičko oštećenje niti je bila izvrgnuta gaženju". Usto je cinično poručila da se "žrtve 7. listopada mogu komemorirati i bez povezivanja s „genocidnom izraelskom državom".
4- En rpartant, j'ai retiré le drapeau israélien de son support. Le drapeau de l'Union européenne, fixé sur le même pied, est tombé sous l'effet du déséquilibre. Aucun drapeau n'a été piétiné ni détérioré ni jeté. https://t.co/5RpujDFtLy
— Rima Hassan (@RimaHas) October 6, 2026
O incidentu je prvi javno progovorio francuski zastupnik François-Xavier Bellamy (EPP) te objavio fotografiju zastava na podu. U obraćanju javnosti upozorio je na duboki moralni pad institucije, prozvavši čin „neoprostivim poniženjem“ i „suučesništvom u uvozu antisemitske mržnje u trenucima kada se prisjećamo najvećeg antisemitskog masakra našeg stoljeća“. Potpredsjednica Parlamenta Pina Picierno (S&D) optužila je Hassan da je oskrnavila izložbu i dostojanstvo nevinih žrtava pretvorila u kulisu za fotografiranje privatnim kamerama koje je sama dovukla kako bi ugrabila svojih pet minuta slave. Nicola Procaccini (ECR) upozorio je da i najdublja politička neslaganja moraju ustupiti mjesto osnovnoj ljudskoj pristojnosti, jer spomenik ubijenima mora biti mjesto dostojanstva, a ne divljačke provokacije.
Pokušaj da se rušenje simbola izraelske državnosti i europske zajednice koja je „pala kolateralno“ s izložbe posvećene masakriranim ljudima opravda "politikom te države" pada na široj slici djelovanja Rime Hassan. I ona i njezina stranka sustavno odbijaju termin „teroristički napad“ za 7. listopad. Za nju je to, kako je ranije objavila na X-u, "kontekst otpora okupaciji", uz tvrdnju da „izvan zapadnog uma nitko taj datum ne povezuje s terorizmom“. Takav radikalizam, u kojemu se smrt nedužnih relativizira, već ima i svoju pravnu konzekvencu: pariško tužiteljstvo protiv nje vodi postupak zbog veličanja terorizma, gdje joj prema francuskom zakonu prijeti kazna do sedam godina zatvora i 100.000 eura kazne. Ročište je zakazano za sredinu listopada.
Dok obrana sada traži javnu objavu snimki nadzornih kamera kako bi dokazala da zastava nije fizički gažena čizmom, u sferi političke i ljudske odgovornosti ta je distinkcija potpuno irelevantna. Bacati zastave s memorijala ubijene djece, žena i staraca uoči dana njihova stradanja čin je barbarstva i gaženja bazičnih civilizacijskih standarda, bez olakotnih okolnosti. I to uz korištenje resursa i logistike Europskog parlamenta čije financijske i ostale beneficije uživa o trošku europskih poreznih obveznika. Njezini odvjetnici grade obranu na tvrdnjama da su njezini istupi "sloboda političkog izražavanja“ i proces brendiraju kao "politički progon". No tužiteljstvo ustraje na tome da citiranje masovnih ubojica i opravdavanje klanja civila prelazi svaku zakonsku granicu slobode govora i kazneno je djelo.
Prema važećem Poslovniku Europskog parlamenta, Hassan se suočava s tri razine potencijalnih sankcija: formalnim ukorom, privremenom suspenzijom iz parlamentarnih aktivnosti i gubitkom dnevnica od 359 eura na rok do 60 dana.
Istodobno se epilog trogodišnje eskalacije na Bliskom istoku odvija na ulicama europskih i svjetskih metropola. Treća obljetnica 7. listopada pretvorila je Europu u duboko podijeljen poligon na kojemu se sjećanje na žrtve terora bori za prostor s koordiniranim propalestinskim marševima, dok se u samom Izraelu komemorira u sjeni tinjajućeg sukoba, u atmosferi trajne nacionalne traume i ratne mobilizacije. Obilježavanje treće obljetnice podijeljeno je na dva kolosijeka: službeni državni i građanski. Službene državne komemoracije za pale vojnike i civilne žrtve održane su u ponedjeljak, 5. listopada, na gori Herzl u Jeruzalemu. Razlog zašto službeni ceremonijal ne pada na današnji datum je u izraelskom zakonu prema kojemu se državni Dan sjećanja ravna isključivo prema židovskom lunarnom kalendaru (24. dan mjeseca Tišreja). Državni vrh, predvođen premijerom Benjaminom Netanyahuom, odradio je službeni protokol tada, uz polaganje vijenaca, no ceremonija je unaprijed snimljena, vjerojatno kako bi se uoči izbora izbjegli javni prosvjedi građana koji se ne slažu s režimom.
Današnje su komemoracije započele jutros točno u 6.29 sati, u minutu kada je prije tri godine započeo napad. Preživjeli i obitelji žrtava okupili su se izravno na autentičnim lokacijama stradanja: na prostoru održavanja muzičkog festivala Nova u Re'imu te u razorenim kibucima poput Nir Oza, Be'erija i Kfar Aze, gdje su palili svijeće izravno na grobovima ubijenih. Za 21.15 sati navečer u parku Yarkon u Tel Avivu zakazana je velika nacionalna civilna ceremonija u organizaciji pokreta Kumu ("Ustani"), i u potpunosti je vode obitelji žrtava, neovisno o vladinu aparatu. Politički ceh trogodišnjeg sukoba vidljiv je na ulicama: građanski prosvjedi organizirani su izravno ispred privatnih kuća ministrice prometa i sigurnosti cestovnog prometa Miri Regev i ministra obrazovanja Yoava Kischa, sa zahtjevom za pokretanjem neovisne državne istrage o propustima koji su doveli do tragedije.
S druge strane, u Francuskoj, zemlji koja ima najbrojniju židovsku, ali i muslimansku zajednicu u Europi, obilježavanje obljetnice pretvorilo se u prvorazredni sigurnosni izazov. Pariški prefekt policije, na izravan zahtjev Ministarstva unutarnjih poslova, zabranio je propalestinski marš koji je radikalni kolektiv Urgence Palestine najavio za večeras u Parizu, na relaciji između postaja Château Rouge i Jules-Joffrin. Zabrana je utemeljena na procjeni o visokom riziku od javnih nereda i izraženog rasta antisemitizma. Dok radikalne lijeve platforme, na identičnoj ideološkoj liniji s onom Rime Hassan, odluku države pokušavaju srušiti tužbama na Upravnom sudu, službeni Pariz institucionalni stav demonstrira boravkom ministra vanjskih poslova Jean-Noëla Barrota u Izraelu gdje odaje počast za 51 francuskog državljanina ubijenog u masakru.
U Londonu i Berlinu, gradovima s najbrojnijim propalestinskim prosvjednim platformama, obljetnica je dočekana uz maksimalni stupanj pripravnosti policijskih snaga. Deseci tisuća prosvjednika na ulicama britanske prijestolnice nisu marširali u znak pijeteta prema žrtvama, već pod sloganima koji su izravno relativizirali 7. listopad, što je rezultiralo desecima uhićenja zbog poticanja rasne mržnje i podrške zabranjenim terorističkim organizacijama. U Njemačkoj, gdje je savezni kancelar Olaf Scholz javno poručio da „anticionizam i antisemitizam nemaju mjesta u otvorenom društvu“, ulični prosvjedi u berlinskoj četvrti Neukölln eskalirali su u otvorene sukobe s policijom, uz paljenje barikada i skandiranje antisemitskih parola. U Rimu su vlasti u potpunosti zabranile propalestinske skupove najavljene za obljetnicu, procijenivši ih kao izravnu sigurnosnu prijetnju i rizik od slavljenja terorističkog čina. Unatoč zabrani, tisuće radikalnih aktivista izašle su na ulice, sukobivši se s interventnom policijom koja je upotrijebila vodene topove i suzavce.
I dok se europske prijestolnice suočavaju s posljedicama nekontroliranog uvoza bliskoistočnog konflikta na vlastite ulice, službeni Bruxelles i dalje funkcionira u vakuumu deklarativnih osuda. Istodobno, glavni tajnik UN-a António Guterres obljetnicu je obilježio suhoparnom izjavom kako se „ta zvjerstva nikada ne smiju ponoviti“, dok europski lideri ponavljaju fraze o pravu na obranu i potrebi za prekidom vatre, bez ikakve stvarne poluge utjecaja na teren. Ekonomska i geopolitička bilanca trogodišnjeg sukoba pokazuje da su akcije započete 7. listopada uspješno destabilizirale, ne samo Bliski istok, već i unutarnju sigurnosnu arhitekturu Europe i svijeta. Strasbourg i incident s Rimom Hassan stoga nisu anomalija, nego neminovna posljedica sustava koji je prečesto dopuštao da se relativizacija terora i skrnavljenje memorijala tretiraju kao legitiman politički stav, dok porezni obveznici uredno financiraju zastupničke mandate onih koji to čine. Jesu li zapadne demokracije potpuno nemoćne osigurati javni red i zaštitu židovske zajednice, upravo onako kako je to u svom govoru detektirala Roberta Metsola? Posebno ako im to ne uspijeva u vlastitoj zgradi.
FOTO Politička elita okupila se u Splitu: Pogledajte tko je sve stigao, Plenković ih dočekao
Otvori KEKS Pay
Drugaricu Rimu Hassani bih objesila za primjer πčka joj islamističke matere!