Zatvoreno radi nogometa. Eduardo Galeano taj je natpis svake četvrte godine u kasno proljeće ili rano ljeto, uoči početka održavanja Svjetskog prvenstva, stavljao na vrata svoje kuće. Latinoamerički pisac i publicist (preminuo je 2015. u 75. godini), uz ostala djela autor planetarnog bestselera "Nogomet na suncu i u sjeni" (prvo izdanje 1995.), bio je tako emocionalno i profesionalno vezan uz taj sport da za najveće smotre nogoloptanja oko mjesec dana uopće nije izlazio iz svoga doma. Iako mi je Galeano jedan od spisateljskih uzora, kao i nekim drugima koji kod nas i u ostalim zemljama razmatraju intrigantan fenomen nogometa, zbog obaveza i ostalih razloga i ne pomišljam poduzeti takvu samoizolaciju. No ćutim veliko poštovanje spram individua koje do posljednjeg daha slijede strasti – Karl Marx je u jednom novinskom intervjuu rekao kako među ljudskim vrlinama najviše drži do "postojanosti težnje" – određene prožimanjem misli i života. Stoga se uoči i za vrijeme održavanja najveće sportske manifestacije na svijetu, uglavnom ponukan pripadajućim začudnim zbivanjima, često zapitam: "Što bi na ovo rekao Galeano?"
Zatvoreno radi nogometa
Rijetke su 'face' koje se čvrsto drže riječi: Nogomet kao zamjena za rat između naselja i nacija, kapitalističke tehnokracije i humanosti
Legendarni francuski veteran koji u javnosti učestalo iznosi svoje upečatljive stavove o različitim pitanjima u pravi je čas, još u siječnju ove godine, javno obznanio da će bojkotirati Svjetsko prvenstvo i za njegova trajanja krenuti na dobrotvorno putovanje motociklom kroz Latinsku Ameriku
