Rezultati nacionalnih ispita potaknut će mnoga pitanja

Daleko je to od stvarnosti, draga Lana. Kad biste samo znali koliko je nastavnika zalutalo u struku, koliko su oni nesvjesni svojih postupaka, pa tako i procjena, a time i ocjena ne temelju nekakve objektivnosti. Dok se ne uvedu psihološke procjene na pedagoške studije, neće biti sreće s obrazovnim kadrovima, a onda dolazimo i do ostalih problema: konkurentnost prihoda i plaća, ubojiti učinak administracije i, u novije doba, informatizacije, koji umanjuju udio neposrednog rada za koji su učitelji obučavani. Ako tome pridodamo i neujednačenost u opremi škola i deficite određenih kadrova u nekim sredinama, tada shvaćamo koliko ima iluzija u pokušaju da se ostvare pravi učinci tzv vanjskog vrednovanja. Sjetimo li se još koliko je novca utrošeno za sve te uposlenike NCVVO-a, transport, troškove transporta i ispravljanja testova, shvatit ćemo da smo odavno mogli pametnim ciljanjem na jednostavna reformska rješenja učiniti tehnološki iskorak usporediv s jednom Finskom. Lijepo bi bilo da posvetite jedan svoj članak utjecaju udžbeničkih politika na pogubnost obrazovnih rezultata, umjesto puhanja u krivi rog zagovaranja "objektivnih" mjernih mehanizama u obrazovanju. Istražite malo koliko se javnoga novca razbacuje dostavama besplatnih učenika po školama na način da se dovoze dvije tri knjige svakog dana od različitih nakladnika, koliko su te knjige didaktički napisane, kako ta distribucija po školama izgleda i koje su time posljedice po motiviranost učenika da poštuju njihov sadržaj.