Religiozne motive gledao je u kontekstu sekularnog vremena

precijenjeni osrednji slikar kojeg gura kolekcionar koji nema osobito sofisticirani ukus.

To smo mi.Pod neonskim svjetlom ,,bez uljepshavanja i komplimenta..Plastichni pokrivachi i najlon ne odaju naznake topline nego hladno pokrivaju tijela.Statichnost kompozicije naglashava unutrashnji zhivot i psiholoshku dinamiku subjekata.Susret,materijala psihologije i religiozne teme ga chini modernim i predvodnikom koji daje novivi pogled na stare vrijednosti...IZVANREDNO!!!

Postmodernističko brbljanje kao i kod svih umjetnika i teoretičara. Artuković zna zanat i sigurno je trenutno naš najbolji slikar. Međutim, povodljiv je kao i većina umjetnika s trendovima koja nameće judeo-američka klika što je zapravo slika duha vremena. Slikarstvo jetvo je počelo propadati već od Jacques-Louis Davida kad je on prvi put u povijesti uveo trgovce u salonske žirije. Kulminiralo je američkom hegemonijom i vladavinom novca već početkom XX st. Danas su slike drkotine, kao kod via negative iz Ljubljane. Takva su i kustosi, a kritika ionako ne postoji. Artuković naravno ne zna tko je odredio granicu i kako 1715 g. između Hrvatske tj. ondašnje Dalmacije i Hercegovine i da je Popovo Polje bilo osvojeno i vraćeno Turcima baš na insistiranje Dubrovačke Republike lobiranjem kod svjetskih moćnika i poklanjanjem Kleka i Sutorine Turcima i zato taj teritorij nije danas u sastavu Hrvatske. A granica je mogla biti i kod Sarajeva da je to htjela Venecija.