S obzirom da je Vlada Zorana Milanovića na polovici mandata spala na tek 20-tak posto podrške građana, a većina javnosti i stručnjaka smatra da je čekanje redovnih izbora i ostatak mandata Milanovićeve vlasti gubitak vremena tijekom kojega će Hrvatska još dublje uroniti u krizu, na Barometru smo otvorili raspravu o tome što bi u ovom trenutku bilo najbolje za Hrvatsku. Je li to rekonstrukcija, formiranje tehničke Vlade ili pak prijevremeni izbori? Ako su izbori najbolje rješenje, koja je to stranka ili koalicija koja zaslužuje povjerenje birača i koja može, dođe li na vlast, preokrenuti situaciju u Hrvatskoj?
O tome koliko su građani izgubili povjerenje ne samo u ovu vlast, nego u političke elite općenito, najbolje govori činjenica da niti jedan od naših analitičara nije naveo stranku ili koaliciju koja bi mogla izvesti Hrvatsku iz krize. Abakus to objašnjava općom apatijom u koju smo kao nacija zapali.
"Apatija koja je zahvatila sve slojeve, osim onih političkih i usko povezanih s njima. Apatija, zato što je alternativa koja se nudi u slučaju smjenjivanja vladajuće koalicije ponovni povratak stare garniture - HDZ-a - na vlast. Tj. onih koje smo pred malo više od dvije godine jedva čekali maknuti. Apatija, zato što su ljudi uvidjeli da je jedino što se kod nas događa neprekidna rotacija stalno istih ljudi na vlasti - onih koji su se već pokazali kao nikakvo, loše rješenje i mahom kandidati za Remetinec. Postoji li neka druga opcija (ne treća, jer i SDP i HDZ isti su ešalon korumpiranih, nesposobnih, neodgovornih političara i nasuprot njima može stajati samo druga opcija) koja bi ih mogla zamijeniti? Prema onome što trenutno vidimo na političkoj sceni Hrvatske - ne postoji. No to nije razlog da se na promjeni ipak ne inzistira, jer uvijek postoji nada da će se u ovoj muci i jadu u kojem se koprcamo pojaviti nešto novo i drugačije. Nešto poput inicijative “Most” u Metkoviću i Bože Petrova".
Za hitnu promjenu zalaže se highend.
"Upravo su novi, prijevremeni, izbori jedino rješenje za Hrvatsku, s obzirom na to da je jasno kako u ovom trenutku nema političkog potencijala koji bi rezultirao tehničkom vladom. Demokratska svijest ovoga društva nije dosegla vrijednosti koje mogu dovesti do sposobnosti poimanja težine situacije i nužnih reakcija, a koje bi dovele do prihvaćanja važnosti općih nasuprot partikularnim interesima. I nemojmo se tomu čuditi, na procesima koji će razviti tu svijest radimo dvadesetak godina u vrlo teškim okolnostima, dok su ih drugi stvarali stoljećima. Dakle, tehnička vlada otpada, a velika se koalicija SDP-HDZ iz istih razloga čini nedostižnom poput hrvatskog svemirskog programa; mogućnost da se Karamarko i Milanović jednog jutra probude posuti čarobnim prahom koji bi ih pretvorio u hrvatske inačice Angele Merkel i Sigmara Gabriela doista nije veća od šanse da njih dvojica osvanu na mjesecu.
Što možemo očekivati od prijevremenih izbora? Vrlo vjerojatnu pobjedu HDZ-a i Karamarka kao premijera. Hoće li nam to donijeti nužne promjene, politički i ekonomski zaokret, bolji život? Ne znam. Mogu si dopustiti vjerovanje da nitko ne može biti gori od Milanovića i njegove ergele, ali tomu ne mora biti tako. No, držim da je promjena ne samo potrebna, nego esencijalno važna za Hrvatsku... I, ponovo, pokaže li iduća HDZ-ova vlada iste slabosti svojih prethodnika, treba je mijenjati, bez čekanja".
Da prijevremeni, ali ni redovni izbori neće ništa promijeniti te da nemaju nikakvog smisla dok se ne personaliziraju, svaki iz svog kuta, argumentiraju Mac316 i Heraklit.
"Za tražena mjesta vlasti se natječu samo dvije struje pojačane sa par sporednih aktera koji mijenjaju boje kako vjetar puše, ali nikad nisu bitan faktor. Kad bi se našao način da se bira osobu, a ne stranku, onda bi to bio barem mali korak u smjeru dovođenja sposobnih ljudi na vlast. Ako bi imali priliku glasati za te osobe, a ne zaokruživati liste na kojima se pri vrhu nalaze kult ličnosti stranaka koji su najčešće na tim pozicijama jer su naglasniji ili najljigaviji a ne najsposobniji, onda bi imali priliku graditi Vlade kakve bi imale smisla. No, drugi, veći dio problema je kako pridobiti takve ljude, sposobne, da se uopće kandidiraju? Iako su svima puna usta kresanja plaća i troškova vlastima, mislim da za dobiti sposobnu vlast treba, ne rezati primanja, nego ih povećati. Koji će sposobni čovjek ostaviti svoje poslove i život za manje novca i više odgovornosti? To će činiti samo oni koji nemaju drugih izbora i kojima plaće na vladajućim pozicijama predstavljaju korak više, a ne niže. Ja ne želim da ministar ima manja primanja od mene, želim da on bude čovjek koji će biti zadovoljan svojim primanjima, koji će imati sve što treba i koji će biti motiviran tako za raditi i dokazati se da to zaslužuje. Dajte mu i iphone i Macbook i Audi A8 i tri misice za tajnice i nek mu uža i šira obitelj radi uz njega. Ali, brate, neka nešto napravi. Manji trošak je da spiskamo milijun na jednog ministra koji može preokrenuti državni BDP u suprotnom smjeru nego trošiti par desetaka tisuća na ministra koji to ni u snu ne može. Dajmo državnu vilu u Bruxellesu ministru koji može osigurati povlačenje 500 milijuna eura iz EU fondova, ali bacanje novca nam je davanje 100 tisuća godišnje za ministra koji ne zna sastaviti jednu tablicu prijave na EU fond. To je put kojim trebamo ići, a ne zazivati promjene samo promjena radi...", ističe Mac316.
"Upali smo u zonu sumraka, izlaz se ni ne naslućuje, čak dapače, nema brzog izlaska iz ove situacije. 400 000 nezaposlenih ne bi ni Japan riješio u idućih deset godina, a kamoli mi", ističe u svojoj analizi Heraklit, koji smatra da smjena ove vlasti ne bi ništa bitno promijenila na ekonomskom planu. "No ono što možemo je, npr. promijeniti nešto u načinu biranja stranaka i zastupnika. Odlična je ideja uvođenje lista kandidata na listama stranaka i glasovanja za iste, takvim načinom biranja profilirali bismo stranke prema onome što tko radi i kako se ponaša. Dakle, autarhija (despotizam) kao način vođenja stranaka otišla bi u povijest. Takvim načinom biranja dali bismo vjetar u leđa zdravim, inteligentnim i poštenim ljudima, za razliku od današnje situacije kad se poštenje ili otpor moćnicima ne isplati. U slučaju takvog biranja nitko ne bi bio siguran, jer mjesto na vrhu liste ne bi značilo i izbor, odnosno oni loši bi izgubili moćno zaleđe stranke i ostali sami sa svojim djelovanjem, uspjesima i neuspjesima. Posve je jasno da bi slika vodstva svih stranaka izgledala sasvim drukčije kad bismo mogli i pojedinačno glasovati. Ovim načinom biranja oduzeli bismo i moć silnicima u sjeni, jer bi bilo nemoguće da potkupe sve, dok u autarhiji dovoljno je potkupiti (utjecati) na jednoga", zaključuje.
Podjednako skeptičan prema svim političkim opcijama, zbog čega ne vjeruje niti u mogućnost formiranja tehničke vlade, je NEKOVARAZDIN koji kao jedini "spas" Hrvatske predlaže totalnu reformu političkog sustava kroz regionalizaciju. "Pet regija plus Zagreb. Svaka regija svoju vladu. Bez županija, i sa drastično smanjenim lokalnim šerifskim općinama i gradovima. Centralna vlada i sabor trebali bi biti posloženi po Američkom principu. Kongres. Dakle u Sabor maksimalno 100 ljudi, iz svake regionalne jedinice njih dvadeset. Koji bi istovremeno bili i saborski i regionalni zastupnici. Centralna vlada sastavljena po istom principu, sa maksimalno 10 ministarstava. I po ministarstvima, osim ministara i njihovih nekoliko pomoćnika, zaposliti profesionalce struke, koji bi bili nestranački i koji se ne bi mogli mijenjati ili nanovo zapošljavati prema interesima ministra ili njegove stranke...".
>>Rekonstrukcija, tehnička Vlada ili prijevremeni izbori: Tko može izvući Hrvatsku iz krize?
>>U kakvim bi se automobilima trebali voziti državni dužnosnici?
Trebaju nam prijevremeni izbori jer ovo je teška depresija, godinu i pol se još valjati s kukurikavcima u kaljuži do redovnih izbora nema smisla.