Reiner je u pravu. Ako već 20 godina ne smeta kuna, zašto Sabor ne bi bio i hrvatski i državni
Ne postoji rodna i nacionalna ravnopravnost jer, da je ima, pederi ne bi morali u kratkih hlačicama marširati ulicama niti bi ćirilica bila išta više od kaligrafskog problema.
Komentari 11
Ako je ... "država je sam vrh licemjerja, njezin apsolut, jer državom upravljaju oni kojima taj posao uvelike nadilazi njihove objektivne intelektualne kapacitiranosti." ... što li tek treba reći za ovakva piskarala koji sami sebe nazivaju novinari i pišu ovakve članke? ......... Kad bi to napisao, banirali bi me pa zato neću, ali vi ćete sve shvatiti.
I Zagreb se za vrijeme Pavelica i NDH-zije zvao Zagreb. Mislim da bi trebalo promjeniti i ime Zagrebu!
Svaki čovjek, svaka grupa ima svoje simbole, vrijednosti, vrijednosne sudove, kao što se i Vi zalažete za svoj vrijednosni sud, štoviše, za to ste plaćeni (pisanje komentara). Svaki vrijednosni sud je i emocionalno obilježen, pa ga ljudi brane kao da se radi "o glavi"! Pa i radi se! Jer, simbol se pretvara u stvarnu vrijednos! Tako jedno slovo (U) postade simbol ustaštva. Tako svastika postade simbol nacifašizma. Tako "državni sabor" postade problem jer ga se prokazuje kao ustaški. Ako je tako, zašto onda latinica nije ustaška? Za neke sigurno je! Zašto ćirilica nije četnička? Za neks sigurno je! Za neke je i četništvo odraz domoljubne borbe, a za neke je to i ustaštvo! Kada Srbija rehabilitira četništvo te je "njihova stvar"! Zar četništvo i ustaštvo njje ista priča s drugim nacionalnim predznakom! Za Srbe je "kokarda" srpski nacionalni grb, a Hrvate je to "šahovnica". Na obje strane se teško prihvaćaju simboli drugih jer su i jedni i drugi u tim simbolima i pod tim simbolima patili a ne uživali! Je li to licemjerje? Nije! Trebali bi već jednom priznati i prihvatiti ljudske patnje i dati im pravo građanstva! Za jedne patnje drugih su male, a njihove su velike. Tako je i došlo do pumpanja broja stradalnika i žrtava ne bi li se patnja jednih povećala a patnja drugih umanjila? Pa i Domovinski rat je nastao na osjećaju patnje, ugnjetavanja pa si netko dade za pravo da taj osjećaj pretoči u posvemašnu agresiju, ne bi li osvetili svoje patnje! Najednom je i nebitno da je Srbija napala Hrvatsku? Kaj, nije? Je! Kažu patili su! Jesu! Kaj, misle da Hrvati nisu patili? Jesu! Je li naša patnja razlog da ubijamo? Nije! A što kad si napadnut? Pa braniš se! Kaj je tu loše? Ništa! Samo smo se "pretjerano" branili pa i pobjedili! Što je tu loše? Za nas ništa! Za Srbe veliki problem! Nisu rješili "stvar", pa je frustracija velika! Osjećaj patnje velik! Za patnje Hrvata ne mare! E, sada, o žrtvama nećemo, o nestalim nećemo, o ratnoj ošteti nećemo!? A o ćirilici? Hoćemo! Eto kako kaligrafija postade važan temelj i simbol "bratsva i jedinstva" i prihvaćanja "demokratskih tekovina"! Tako Hrvati postadoše problem, a Srbi pošten, ugnjtavan narod! Kao i uvijek! Nije li to licemjerno? A ovo o Rajnerovom (jer i njege u tekstu o licemjerju navodite) skijanju je već je prešlo mjeru dobrog ukusa. Pa čovjek nije čekao da postane predsjednik Sabora da bi išao na skijanje već je on i prije išao na skijanje. Pa su mu stručne (sigurnosne) službe rekle da mora ići uz pratnju pa je tako i bilo (čovjek se pokorio). Pa ga je supruga i ranije vozila pa je tako bilo i sada (sluga pokoran). Pa mu ovi nisu rekli da ne može supruga voziti već njegov vozač, pa ispade da je objesan jer je svojeglavo tražio da supruga vozi (sve nagađanja i moja kao i svih vas uključujući i gener.Laušića koji je pričao o supruzi vozaču!, a mislim da je samo sluga pokoran! Što ono bijaše sa ljetovanjem Stazića? Za malo love, ali nema problema ta Brijuni su naši!
Gospodin Nino Raspudić je u svojoj kolumni od petka pisao o fazama žalovanja onih koji su izgubili najmilije ili - vlast. Gospodin Gerovac je u fazama žalovanja jer su njegovi najmiliji izgubili vlast. Svojim pisanjem pokazao je da je prošao sve faze i da se sada nalazi u onoj najgoroj - očaj i gnjev prema svima koji su tome doprinijeli. Prema narodu i državi, prema simbolima i nazivlju, prema institucijama...prema svima koji ne misle kao on i njegovi najmiliji. Očaj i gnjev na granici mržnje. Naravno da nije mržnja. To se nama samo čini. Mrze oni drugi a Gerovac i njegovi najmiliji na žele s njima imati ništa zajedničko. Dakle, nije mržnja nego nešto puno gore što psiholozi tek trebaju definirati. A možda bi i psihijatrija mogla pomoći!
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Da... Samostalna Hrvatska nije postala druga Švicarska jer se drugom Švicarskom ne postaje samo pukim činom osamostaljenja već odgovornošću i predanim radom - što ni jedna od generacija sazrelih u bivšoj državi u velikoj većini nije razvila. Treba vremena da se to popravi. Što se tiče EU, ona je bila koncept bez granica samo u glavama namagarčenih, ljudi opranih mozgova. Svi mi koji smo upozoravali na olako pristupanje EU govorili smo između ostalog i o šteti (i po gospodarstvo i po demografiju) koju ćemo imati odlaskom naših mladih, visokoobrazovanih ljudi, istinskih stručnjaka. Samo što to tada političko-medijskoj hobotnici nije odgovaralo javno reći. Isto kao što su se svi političari i svi mediji mjesecima "pravili grbavi" u svezi svih negativnih posljedica ove rijeke ilegalnih migranata koje smo pustili u EU bez ikakvih uvjeta i kontrole - a kad računi za to počnu stizati na naplatu, onda će se svi oni koji su zagovarali njihov neometen ulazak "čudom čuditi" i pitati se "zašto nas na to nisu upozorili". Bezveze...