Reci svima da samo ljubav liječi!

Ljubav.Svi pišemo tu riječ isto, koristimo je za svašta i opet malo tko od nas zna što taj pojam označava. Otud i toliko nerazumijevanja među nama. Svatko za sebe tvrdi da zna što je ljubav i rijetko komu znači isto.. No svatko nepogrešivo prepozna ljubav koja dolazi od drugoga. Po djelima. Netko cijeli svoj život pretvori u ljubav; netko je za života ne upozna. Pater Linić je svojim životom svjedočio ono što propovijeda. A to uistinu mogu tek rijetki. Odvažni. Mi smo naše živote pretvorili u legla laži. Lažemo stalno. Sebi. Drugima. Svima. A tamo gdje laž uđe, svim zlima su vrata otvorena širom. Koliko lažemo, još dobro i prolazimo kao narod.

Članak je lijep. Ali kad pomislim da ga je napisao netko tko zlostavlja suprugu, nekako čitam i mislim da to dvoje ne ide skupa. Pisati lijepe stvari i pozivati na ljubav, a s druge tući ženu, to mi nikako ne ide skupa. Nisam bio niti na jednom seminaru patera Zvjezdana, ali sam bio na mnogim njegovim misama dok je služio na Kaptolu. Prekrasan čovjek. Šteta što novinar koji je i izbližega dolazio sa njim u doticaj, nije pokupio poruku ljubavi. Ljubav se ponajprije živi u obitelji, sa onima koje nam je Bog dao i koje smo odabrali. Ne treba ići u Afriku, pa reći "tamo ću ja to pokazati!" Eto, toliko. Sveti fratre, počivaj u miru Božjem!

Za samo 20 godina, mi smo iz socijalizma skočili u prvobitni kapitalizam. Svi smo svojim očima gledali, najprije rat i ratna zvjerstva, razaranja,a onda i paralelno s tim pljačku društvene imovine. Kao društvo smo bili izloženi nasilnim promjenama. Iz društvaa s ograničenim pravima smo preko noći ušli u društvo gdje su jednakiji postali još jednakiji,a ostali obespravljeni. Sve su to traume. Društvo prepušteno samo sebi,a institucije "ne rade svoj posao". Svoj posao u radili vlč Zlatko Sudac i pater Linić. Liječili ljubavlju. Mi smo postali nepotrebni ljudi. ZA koje nema posla, nema pristupa novcu, dobrima niti razvoju. Možda njih dvojica nisu izliječili društvo,ali su sigurno postigli to da je manje bolesno. Još je dug put pred nama do ozdravljenja. I tko zna hoćemo li do kraja tog puta uopće stići kao narod ili ćemo prije toga kao narod nestati...

Dragi covjek i veliki duhovnik a opet sve kroz skromnost i ljubav, kroz zrtvu i predanost sve za vecu slavu bozju i dobrobit covjecju. Takav je bio nas Zvjezdan.

U Hrvatskoj se propovijeda jako radikalno religiozno učenje, vise pod uticajem društvenog razvoja u primitivnim ratnim okolnostima, netrpeljivosti prema drugačijima i u strahu od budućnosti, nego na religijskim podlogama. Kod nas katolika nema zub za zub ali jedan veliki dio stanovnistva ne prihvaća bolje. Da se Mandela svetio i dan danas bi živjeli kao u Libanonu. Tko želi zatočeništvo bira uvijek radikalno i netolerantnost razmišljanje. Sociolozi na zapadu su hrvatsko društvo opisali kao društvo koje na vole zajednicu, ljute se obitelji i pravi se jaz kod podjele kuće kao da je jeb... Kuća važnija od ljubavi prema bratu i sestri. Ljudi u Hrvatskoj misle uvijek da su izigrani i zrače svakodnevno nepovjerenje.

imao sam priliku biti na njegovom seminaru i spavati u taboru prije nekoliko godina, zaista nezaboravno iskustvo. Živi Isus kojeg je pater u sebi zrcalio primio ga je u svoje stanove, moli za nas brate da i mi dostojni postanemo obećanja Kristovih

a što nije pozvao biskupe,ili ljubi samo podobne,a ostale mrzi

E Darko Pavičiću, pala ti je maska s lica odavno već....

Darko Pavičić - obiteljski nasilnik .... toliko o "lijepom članku"

Lako je bit.... divan i krasan ... kad živiš na tuđoj grbači ... niš ne radiš.... ko bubreg u loju ... znam... znam...o mrtvima sve najbolje ali .... muljanje je muljanje a laž je laž..... ma što mi mislili o tome