Ravnatelji se bore protiv markiranja i kažu da s mladima treba pažljivo

to su vidjeli od starijih, bježanje od rada i odgovornosti su vidjeli od nas.

ako prihvatimo da mladi svoje vrijeme doživljavaju kao VALUTU, onda postaje potpuno jasno zašto ga troše na onom TRŽIŠTU za koje vjeruju da im daje više...

tko će konačno nešto progovoriti o ravnateljima škola koji su svakodnevno u stresu....a i kod njih neki rade izuzetno mnogo i imaju red i rad u školama a neki se zahebavaju i dobivaju istu plaću. Nadam se da će netko odgovoran odgovarati za takovo stanje a tako je od komunizma do danas.

Markiranja je uvijek bilo i biti će. Problem je što smo nekad markirali samo oni koji imaju "mu_a" a danas svi u čoporu-valjda su tako hrabriji (psihologija mase). Sve markirane sate treba odraditi jer profesori ulažu puno vremena u pripremuemu svakog sata (barem moja supruga) te naučiti djecu odgovornosti i obavezama, a ne samo pravima. Problem je što u najvišim institucijama imaju negativan primjer. Sabor često izgleda kao grupno markiranje

Svi smo mi bili srednjoškolci i pokoji sat smo pobjegli s nastave. No, gledam danas svoju kćer, gimnazijalku, i nekako mi se čini da je zagušena obavezama. I onda čujem na roditeljskom od razrednice da su svi u razredu malo popustili. Ma, ako su svi popustili, onda možda nije problem u brdu koje se ne miče, nego u Muhamedu (da parafraziram onu narodnu: "Ako neće brdu Muhamedu, Muhamed će brdu"). Iako će srednjoškolci uvijek govoriti da su preopterećeni - mislim da sada stvarno jesu. Koji se detalji od njih traže na satima povijesti, zemljopisa - detalji koji će biti naučeni za ispit i potom zaboravljeni. Koji je smisao onda toga? Ne govorim ovdje o studiju, već o općoj gimnaziji.