Istovremeno sa stvaranjem nove hrvatske države, demokratske i višestranačke, donošenjem novog Ustava, zakona i ostalih državnih akata, rastao je i otpor Srba u Republici Hrvatskoj prema životu u hrvatskoj državi i pod od naroda izabranom vlasti. Obzirom da je Hrvatska 1990. pa onda i tijekom 1991. godine još uvijek bila dio SFR Jugoslavije, na njezinom je teritoriju bio veliki broj vojarni JNA u kojima su bile stacionirane vojne snage te iste JNA, sada već poprilično očišćene od svih nesrpskih pripadnika, pogotovo u časničkom i dočasničkom dijelu. Izrazito pogoršanje sigurnosne situacije u Hrvatskoj (balvan revolucija, tzv. mitinzi istine, otvoreno pokazivanje neprijateljstva prema hrvatskoj vlasti i redarstvenim snagama Republike Hrvatske, događaji u Pakracu i na Plitvicama), dovelo je do toga da hrvatsko vodstvo započne sa pripremanjem planova za slučaj rata. Jedna od možebitnih aktivnosti bila je i napad na vojarne JNA u Hrvatskoj. Tu je ideju najglasnije zagovarao tadašnji Ministar obrane RH general Martin Špegelj. Plan je podrazumijevao osvajanje vojarni diljem Hrvatske uz zarobljavanje velike količine oružja kojega je ionako nedostajalo hrvatskoj vojsci i redarstvenicima, a posebice teškog. Započeo je i rat u susjednoj Sloveniji a to je dalo dodatni vjetar u leđa namjerama za napad na vojarne. No, Predsjednik Republike Hrvatske Dr. Franjo Tuđman tu ideju tada nije podržavao. Kako je eskalacija nasilja na hrvatskim područjima obuhvaćenima srpskom pobunom od ljeta 1991. godine rasla, JNA se je otvoreno priklonila srpskim pobunjenicima. To pak je rezultiralo, uz teške vojno-policijske kampanje na sada već otvorenim ratom obuhvaćenim hrvatskim krajevima, sa paralelnim ratom (bitkom) za vojarne. Hrvatske snage u to vrijeme još nisu bile razvijene kao snažna oružana sila što je značilo da su uz gardiste i policajce u blokadama vojarni sudjelovali i lokalni samoorganizirani dragovoljci i dragovoljačke skupine, narodna zaštita, lovci i svatko tko se je smatrao domoljub i htio, pa onda i imao čime, pomoći.
NIZ BORBI TIJEKOM 1991.
Rat za vojarne u Domovinskom ratu: Kako je u ruke HV-a prešla raketna baza JNA Stubička Slatina
Rat za vojarne doveo je do niza borbi tijekom 1991. godine, u vrijeme kad je 1/3 Hrvatske bila pod okupacijom od strane JNA i srpskih pobunjenika, a rezultirao je važnom hrvatskom pobjedom. Hrvatske su snage u konačnici došle u posjed vojarni JNA na području koje su kontrolirale hrvatske snage vojske i policije a uz to zarobljena je i odmah stavljena u uporabu velika količina oružja i opreme a posebnu je vrijednost imala, tada izrazito deficitarna, teška vojna oprema
Komentara 3
AS
Ako su Slovenci pobijedili, pa i Kosovo, zasto ne bi Hrvatska!?
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Otvori KEKS Pay
Puno nam je pomoglo američko oružje koje su nam naši dragi saveznici Ameri masovno slali da se ne borimo goloruki.