Aktualni globalni politički trenutak sve je samo ne dosadan, kao i prateći medijski refleks svih tih događaja. Natječu se u njemu mnogi načini, ključevi, čitanja. Od pukog interesnog realizma, preko zdravorazumskog pogleda na stvari, pa do niza (pseudo) vrijednosnog navijanja, koje, kako se čini, na temelju cijelog niza opasno podijeljenih društava počinje prevladavati. Nije to nimalo čudno jer ljudsko se biće razlikuje od životinje u tomu što događaje oko sebe pokušava objasniti, sebi i drugima, na koliko toliko logičan način.
Pogotovo ako ti događaji znače promjenu do sada ustajale paradigme. Ili više njih. Zapadnjački povratak na neka, kasnim dvadesetima prošlog stoljeća imanentna politička i ekonomska rješenja, poput uporabe vojske za sprečavanje kriminala ili pak aktivne uloge država u vlasništvu tržišnih igrača, u svemu tome igra vrlo važnu ulogu. Hrvatska nije izuzetak. Primjer je koketiranje s novim, spomenutim, zapadnjačkim paradigmama u pitanjima vlasničkog zadiranja u tržišne prilike, što nam se sprema i što nije samo hrvatski fenomen, nego bi se, na temelju sporazuma o objedinjavanju dioničkog tržišta između triju mora, mogao reflektirati i šire.