Radnička prava su civilizacijska tekovina koju netko sada želi uništiti

I za vrijeme Jugoslavije Praznik rada je bio "dernek". Ideološki "dernek" koji je imao manje veze sa radom i radnikom a više sa komunističkom ideologijom. Ni ove današnje proslave ne izgledaju puno drugačije jer neke marginalne udruge i partije pokušavaju na sirotinji zaraditi poneki politikantski bod. Radnici su uglavnom ostavljeni na milost i nemilost poslodavcima a bivši zaštitnici se bave unosnijim poslićima koji su vani na cijeni i dobro su plaćeni. Kao, na primjer, zaštita homoseksualaca, tobožnje slobode govora i tobožnjih manjinskih prava. Da netko misli na radnike i njihova prava, zauzeo bi se za zabranu rada nadjeljom i blagdanima. Nitko ni mukajet. Od sto glasa, glasa čuti nije. Šute novinari, šute mediji, šute partije, šute sindikati, šute (ne)vladine organizacije. Koga briga za radnike i radnička prava. A da optužimo Oreškovića, HDZ i Most? I to može biti unosan poslić!