Ilija Čizmić (68) i Zdravko Matijašević (60) optuženi su za ratni zločin protiv civilnog stanovništva, odnosno zbog ubojstva Gennadija Demjanovića Kurinnoja (41) i Viktora Vladimirovića Nogina (43), dvojice ruskih novinara koji su ubijeni 1. rujna 1991. u selu Panjani kod Hrvatske Kostajnice. Optuženici su bili pripadnici srpske paravojne postrojbe Komogovina, u kojoj je Čizmić bio pomoćnik zapovjednika specijalne jedinice MUP-a tzv. SAO Krajine iz Komogovine i ujedno komandir odjeljenja u istoj jedinici, a Matijašević je bio pripadnik navedene jedinice. Njih se dvojica terete da su zajedno s još oko petnaestero pripadnika odjeljenja koje je vodio Čizmić s položaja iznad društvenog doma u Panjanima, smještenog nasuprot raskrižja prema Majuru, otvorili vatru iz pješačkog naoružanja na osobni automobil s diplomatskim registarskim pločicama tadašnjeg SSSR-a i vidljivo istaknutim oznakama TV i PRESS.
U tom su automobilu bila dvojica ruskih novinara koji su tog dana bili na profesionalnom zadatku na području ratnih sukoba. Automobil se uslijed rafalne paljbe zaustavio pedesetak metara od navedenog raskrižja, a pripadnici navedene jedinice su potom, prilazeći automobilu, utvrdili da su osobe u automobilu još uvijek žive. Matijašević se tereti da je novinare pretražio i od njih uzeo osobne isprave (putovnice i novinarske iskaznice), te iako mu se jedan od ranjenih novinara obratio tražeći ga da ne puca u njih, hicima iz pištolja usmrtio obojicu ranjenih novinara. Čizmića se pak tereti da je imao ovlasti zapovijedanja i nadzor nad prisutnim pripadnicima jedinice, te da je bio svjestan da su u automobilu dva ranjena civila kojima je trebalo pružiti pomoć te spriječiti da ih se napada. No umjesto toga nije napravio ništa kako bi spriječio Matijaševića da ubije dvojicu novinara. Osim toga, optužen je da je nakon ubojstva novinara naredio i dozvolio pripadnicima jedinice da poduzmu sve što treba da se to prikrije i zataška. To je uključivalo uzimanje i uništenje novinarske opreme te odvoženje automobila s posmrtnim ostacima dvojice ruskih novinara.
U to vrijeme, ubojstvo dvojice novinara je privuklo veliku pozornost, a od početka se sumnjalo na srpsku paravojnu postrojbu koja je na tom području počinila brojne ratne zločina nad civilima. I Hrvatima i Srbima. No isto tako u to vrijeme nije bilo politički oportuno da se za zločin okrive Srbi, s obzirom na dobre veze između Srbije i Rusije. Međutim, Noginov prijatelj bio je Vladimir Mukusev, u to vrijeme zamjenik Vrhovnog Sovjeta Ruske Federacije, koji je radio pritisak koji je urodio time da je RSK formirao posebnu istražiteljsku komisiju. Ta je komisija krivnju pokušala prebaciti na hrvatske postrojbe, no pojedini pripadnici Komogovine su u iskazima pred srbijanskim vlastima teretili sadašnje optuženike. Ta su svjedočenja nađena oko Oluje pa je kasnije pokrenuta i istraga. Čizmić je 2013. bio uhićen kada je iz Bosanske Kostajnice došao u Hrvatsku svjedočiti u parnici koju je pokrenuo jer ga se spominjalo u kontekstu ubojstva ruskih novinara. No nakon ispitivanja bio je pušten. Zdravko Matijašević također je nedostupan jer živi u Srbiji.
>>Pitali smo umjetnu inteligenciju koji bi narodi mogli nestati u sljedećih 100 godina, odgovor bi vas mogao zabrinuti>>
Znači sud u vrijeme Zoke ga je uhitio i pustio da odšeta u Srbiju ? Te zvijeri su ubijali sve redom pa bili to i Rusi.