– Jeste vidjeli psiće? Moj je onaj najmanji!
– Dodaj mi napolitanku!
– Napišite da se zovem Hurem!
Smijeh, otvorenost i upadanje u riječ nastupili su vrlo brzo nakon upoznavanja s osmeročlanom obitelji u domu supružnika Ivana i Helene Brašić i njihovih šestero djece: četvero biološke i dvoje udomljene. Dvoje najstarijih srednjoškolaca nije bilo kod kuće, ali smo upoznali osmaša Krunu, 12-godišnju Leu, godinu mlađu Magdalenu i vršnjaka joj Domagoja. Lea i Magdalena biološke su sestre udomljene u toj obitelji već šest godina nakon tri provedene u domu.
– Nikako ne bismo natrag u dom, ovo nam je obitelj i s obitelji je sve puno ljepše! I kad bi nas vratili pravim roditeljima, mi bismo onda imale dvije obitelji i uvijek bismo ovamo dolazile – bez krzmanja je rekla Lea.
– U domu su Magdalenu jednom polijevali hladnom vodom za kaznu jer je bila zločesta – potkrepljuje svoje mišljenje, a mlađa joj sestrica stidljivo domeće: “Obučenu!”. A mi u sebi računamo, imala je tada između dvije i pet godina. S biološkim roditeljima održavaju kontakte, potvrđuje njihova udomiteljica. A kakve?
Slab nadzor
– Zakonski zadovoljavajuće – sažeto, ali znakovito objašnjava Helena. Naime, Obiteljski zakon propisuje jedan kontakt u tri mjeseca pa da osoba i dalje na papiru bude roditelj.
Na udomiteljstvo i pored vlastitih četvero djece odlučili su zbog spoja njene želje za još više djece i njegovih kontakata s djecom bez prave roditeljske brige. Ivan je, naime, kao policajac svjedočio nizu slučajeva oduzimanja i zbrinjavanja djece, što roditelja teško može ostaviti ravnodušnim. Neki su kolege, kaže, djecu posvojili, a nakon jedne TV emisije o udomljavanju, on je supruzi rekao: Hajdemo i mi udomiti! Prošli su edukaciju, dobili dozvolu i napokon dobili dvije krasne djevojčice. Helena, po struci kemijska tehničarka, napustila je posao u kiosku i posvetila se djeci.
– Iako se stvari pomiču, udomiteljstvo kod nas još uvijek je jako zapostavljeno. Zar je dovoljno da jednom godišnje socijalni radnik dođe vidjeti kako ta djeca žive? Kad smo popunjavali formulare, nitko me nije tražio potvrdu o kažnjavanju, praktički sam je samoinicijativno donijela. Za sustav su ta djeca kao brojevi, recimo, na more vode grupno svu udomljenu djecu, dakle one žive s nama, ali na more bi trebale ići same. Mi smo to odbili i svi zajedno ljetujemo – kaže Helena.
Sudovi rade usporeno, nastavlja, umjesto da svake godine iznova odlučuju o privremenoj mjeri skrbi za djecu, to čine svake druge godine. Lokalna pak zajednica ne vidi udomitelje – a na velikogoričkom području, gdje žive, 45 ih je okupljeno u Udrugu udomitelja djece i starijih osoba “Toplo srce”.
Regionalne edukacije
Grad Velika Gorica odbio je dati im 7000 kuna, koliko su tražili za godišnji rad udruge, ali su zato sluha imali u Plemenitoj općini turopoljskoj i dali im na korištenje prostor koji su udomitelji uredili. U Hrvatskoj su 1693 djeteta smještena u udomiteljske obitelji, pokazao je registar udomljene djece koji su, prvi takav, netom napravili u Ministarstvu socijalne politike i mladih, a još je 1150 djece po domovima.
Oko 66,5 posto djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi smješteno je u udomiteljske obitelji, a 33,5 posto u domove. Cilj je do 2016. godine da 80 posto djece raste u udomiteljskim obiteljima. U tom smislu na proljeće kreće i kampanja za razvoj udomiteljstva, najavljuju u ministarstvu, a već su krenule regionalne edukacije udomitelja.
>>Mali Dado iz Nazorove otputovao je u Italiju s novim roditeljima!
Hvala dobri ljudi.Vi ste ona prava,cestita,postena i dobra Hrvatska!