Proizvođač oružja grobnicu Turkovića obojio u boju breskve

Zašto prodaju povjesnu i kulturnu baštinu Karlovca. Zašto zatiru korjene poznatih Karlovačkih obitelji koje su zadužile Karlovac (za razliku od \"njih\" ) . Neki su željeli promjeniti ime Karlovca u Kordunovac , Kamenskog u Arkanovo (u čemu je ovdje razlika).. Ovo je grobnica poznate stare povijesne Karlovačke obitelji Turković i tako se treba zvati, tako je upisana u svim povjesnim dokumentima. U Državnom arhivu u Zagrebu piše: Turković Ivan Matija bavio se trgovinom lijesa i drvarskim proizvodima, kasnije je bio brodovlasnik i posjednik u Kraljevici. Prema svom položaju i obrazovanju bio je 30 godina papinskim konzulom, a za francuske vlasti 1809.-1812. \"maire\" Kraljevice i Bakra. Sinovi Ivana Turkovića bili su: Andrea Francesco (umro 1843.), Ivan Nepomuk (rođen 1796.) i Vjenceslav (Vencel, Vinko). Turković Vjenceslav rodio se 1826. u Kraljevici. Oko 1850. počeo je trgovinom dužica i žitarica, a 1858. s Franjom Turkovićem pokrenuo je trgovinu drva na veliko. Utjecao je na politički i društveni život grada Karlovca, a kuću su mu posjećivali mnogi hrvatski političari, književnici i umjetnici pa i sam biskup Strossmayer. Narodni zastupnik grada Karlovca postao je 1865. Godine 1868. počeo je graditi velike jedrenjače u Kraljevici, a 1882. kupio je s Turkom dobro Kutjevo. Već 1886. Kutjevo je prešlo u ruke njegovih sinova Petra i Milana koji su to imanje digli do velike gospodarske vrijednosti. Umro je u Karlovcu 1902. Supruga Vjenceslava Turkovića zvala se Ivana (Johanna) Turković. Umrla je 1893. Djeca Vjenceslava i Ivane Turković bili su: Milan, Ivan, Jelka, Ljubosava i Petar Dragutin (Dragan). Turković Kutjevski barun Milan, sin Vencela, rodio se u Karlovcu 1857. Nakon realke u Rakovcu, pohađao je Trgovačku akademiju u Trstu. Već kao mladić rukovodio je očev šumski posao. Od 1882. stalno se nastanio u Kutjevu i nastavio rad oko drvenih proizvoda, industrije drva i dizanja uzornog gospodarstva. S bratom Petrom upravljao je dugi niz godina vlastelinstvom Kutjevo, usavršavao sve grane gospodarstva i gradio industrijska poduzeća. Godine 1901. odlikovan je viteškim redom Francuske počasne legije i s bratom Petrom postao je barun. Bavio se numizmatikom, starinama i folklorom. Godine 1916. preselio se u Zagreb, na adresu Zrinjski trg 19. Sudjelovao je u privrednom i kulturnom životu, kao predsjednik Hrvatske eskomptne banke, Udruženja šumara SHS, Društva za spasavanje itd. Bio je cenzor Narodne banke u Zagrebu. Bavio se glazbom (jedan je od osnivača Zagrebačke filharmonije). Odlikovan je i Ordenom svetog Save III. Supruga Milana Turkovića zvala se Irena, rođena Živković. Djeca Milana i Irene Turković bili su Zdenko i Fedor. Ivan Turković, sin Vencela, imao je sinove Zlatka i Milivoja, te kćer Ivanu. Jelka Turković, kći Vencela, udala se za dr. Eugena Winklera. Imali su tri kćeri: Ivanu, Željku i Olgu. Ljubosava Turković, kći Vencela, udala se za Milana Krešića. Imali su dvoje djece: Miru i Milana. Turković Kutjevski barun Petar Dragan, sin Vencela, bivši veliki župan Zagrebačke županije, kutjevački vlastelin umro je u Zagrebu 1916. Njegova supruga bila je Maja rođena Tulić. Djeca Petra Dragana i Maje Turković bili su Vladimir, Davorin i Velimir. Dr. Vladimir Turković Kutjevski rođen je 1878. u Karlovcu. Nakon srednje škole u Karlovcu, završio je pravo i stekao doktorat u Beču. Bio je predsjednik banke Braća Turković d.d. u Zagrebu, narodni poslanik u Hrvatskom saboru i u Zajedničkom saboru u Budimpešti. Odlikovan je ordenom svetog Save III. Živio je u Zagrebu, na adresi: Mesnička 23. Njegova supruga zvala se Vera, rođena Gorup. Imali su kćer Darinku. Da su znali što će im se događati sa grobnicom nikad je ne bi gradili u Karlovcu. Možda sadašnji vlastodršci Karlovca prodaju i crkvicu na groblju \"njima\" nije ništa sveto. Oni su vladari Karlovca bez vjere ,duše, poštenja i morala.