Profesor Toni Milun o situaciji u prosvjeti: 'Sami smo dozvolili da budemo ovako podcijenjeni'

Dragi moj Milune, jeda poslovica kaže "sila kola lomi". "Profesionalci, pa tako i profesori su stjerani u kut , ako ih represija na to prisiljava". Dobro da su ih sindikati organizirali, Pozivati se danas na kolegijalnost , bolje međusobne odnose,e, bolju komunikaciju s medijima ( ma ne smiju ni pisnut zna se tko može konatktirati medije, ako nema štrajka) i ne znam što sve ne, je za današnje demokratske i političke prilike u Hrvatskoj " naučna fantastika, Sposobne uvijek na čelnim mjestima mijenjaju oni "najodaniji, najposlušniji" pa su rijetki oni koji mogu riskirati svoju egzistenciju "nekom tihom pobunom, okupljanjem istomišljenika, nekim drugim oblikom neslaganja..... Zamijenjeni su preko noći, nažalost. Nekad se u takvim službama , upravi, školstvu, zdravstvu moglo govoriti, danas nažalost ne. Sve je politika, pa je i premijer onoj nezaposlenoj profesorici u Slavoniji ( zaboravila sam grad), koja mu se požalila na netransparentno zapošljavenje rekao " neka se bavi politikom". Radila sam u okruženju gdje je bilo poželjno šutiti, toje bio uvjet za napredak , sigurnost posla. današnji mladi profesori i oni srednjih godina moraju čuvati svoju bilo kakvu materijalnu egzistenciju. "Ekonomski ovisan čovjek nije slobodan". to je ekonomska istina i vi to znate. Po meni u ovim uvjetima samo sindikat može se boriti za dostojanstvo te podcijenjene profesije . Ne krivimo profesore da nešto nisu jer ni ne mogu.

Ja sam mama jedne profesorice za čije se zdravlje bojim. Kada je profesor uz redovno predavanje i razrednik onda je to još dodatni posao koji se obavlja i kod kuće; ispunjavanje e-dnevnika, pisanje priprema predavanja, roditeljski sastanci i njihovi prohtjevii i prijetnje itd. Međuljudski odnosi u školi, putovanje u drugo mjesto zaposlenja, trošenje vlastitog novca da bi predavanje bilo kvalitetnije, odjeća koju treba obnavljati jer "profesor mora biti uredan", profesor u razredu s 20-tak učenika koje treba stalno nadglasavati i smirivati, zamislite koji je to napor za glasnice i živce, sve to stvara veliki stres od kojeg slabi organizam. Profesorima se stalno stavlja pod nos njihov godišnji odmor, ali se ne zna da školske ferije nisu jednake za učenike i za profesore, profesori samo ne predaju u ljetnim mjesecima već se bave beskrajnom papirologijom koje zahtijeva Ministarstvo. Posao profesora se može usporediti s današnjim poslom liječnika opće prakse koji više vremena potroši na upisivanje u računalo nego što traje sam pregled. Profesorski je posao po težini smješten na prvom mjestu čak ispred rudarskog, a po plaćenosti profesor Milutin je već objasnio.

Evo razloga da se dovedu nastavnici i profesori iz susjedstva pa nam ne trebaju ćirilične table,ta naša Vlada to i hoće.

Prof. Milun očito ne poznaje Lafferovu krivulju...

Bravo Toni

U obitelji imam profesore i nastavnike tako da znam kakve probleme oni imaju (jedna rodica se bojala učenika jer su postali agresivni!). Ali… poznato pravilo na zapadu je da su za istu stručnu spremu plaće u državnoj službi znatno niže, s razlogom (manje stresa, sigurne plaće i dodaci, organizirani sindikati, sigurnost od otkaza…), nego u privatnim poduzećima. Mi smo prezadužena država, zadužujemo ne samo našu djecu nego i unuke, plaće u državnim službama su veće nego u realnom sektoru, nastavnika je sve više, a učenika sve manje, znanje naših školaraca je jadno. Licemjerno je sada u vrijeme izbora (tehnička Vlada) ucjenama tražiti veće plaće. Što je s onima koji nemaju posla, oni koji rade i ne primaju plaće, oni koji sa VSS rade za 3500 kn – tko štiti njihova prava? Demagog Ribičić (ili kako se već zove onaj antipatičan sindikalist)? Digniteta u ovom vremenu nema gotovo nitko! Kada naši učenici po znanju budu u vrhu, BDP poraste preko 3%, javni dug počne padati – onda neka se jave profesori (i liječnici, i policajci, i medicinske sestre) i traže povećanje plaća. Do tada ne samo zamrznuti plaće, nego racionalizirati i otpuštati, da bi bilo rentabilno proizvoditi u Hrvatskoj, jer bez prihoda, zaduživanjem srljamo u provaliju (Grčki scenarij).

Gospodin Milun je u pravu u svemu što je rekao. Čestitam mu na hrabrosti no nažalost takvi kao on rijetki su i u cjelokupnom društvu a u školstvu naročito. U proteklih 20-tak godina učitelji su svojim kukavičlukom, poltronstvom i pasivnošćuu doveli do sustava u kojem ih se za malo što pita, okrivljuje ih se za sve a po pitanju plača su točno tamo kakav im je društveni ugled. Većina misli koje g. Milun upučuje nastavnicima vrijedi i za veći dio društva koje je devastirano nemoralom, korupcijom, strahom i pasivnošću te očekivanjima svih da im njihove probleme riješi netko drugi a ne oni sami. Kad se takav ne pojavljuje jer zapravo niti ne postoji, optužuju političare a političari se bave politikom zapravo da bi riješili svoje privatne probleme a ne vaše (bez obzira što to nikad ne priznaju). U školstvu vlada najgora uravnilovka i najbolji profesori imaju ista primanja kao i najgori a razlike u kvaliteti rada među njima su ogromne. Ravnatelji su ovisni o lokalnim političarima pa im je najbolji poslušnički tip nastavnog osoblja. Takvi i najbolje prosperiraju uz rijetke izuzetke. To vide i učenici i roditelji pa se onda, generalizirajući, odnose s nepoštovanjem jer misle da ga dotični ne zaslužuju. Da, iskreno poštovanje se može samo zaslužiti a nitko ga nikome ne može dati. Za g. Miluna osobno je šteta da je zaglavio u školstvu jer bi u nekoj drugoj djelatnosti uz svoje moralne, radne i intelektualne kvalitete materijalno prošao mnogo bolje.

Netočno je da su profesori najslabije plaćeni. Što bi onda rekli visokoobrazovani djelatnici katastra, koji imaju plaće manje od 5000 KN mjesečno....a njihov posao je i te kako stresan, jer im svakodnevno dolaze stranke koje su tko zna od kad krivo upisane, izigrane i sl. pa onda prijete ubojstvima, i sl.... zar mislite da je jedan studij geodezije u trajanju 9 semestara + diplomski, manje vrijedan od vaših kvalifikacija?

Sami ste si krivi kaj ste glasali za SDP ,istina :)

Istina, surova istina. Samo onaj tko je sam učitelj ili pak ima ili je imao učitelja u familiji zna u čemu je problem i kako je došlo do ove kataklizme u školstvu. Kao i svi ostali društveni problemi koji nas zadesiše, počelo je dolaskom izroda na vlast, one tragične devedesete. Uništiše sve čega se dotakoše, pa i obrazovni sustav, tako da se onog "šuvarovog" stariji sjećaju sa sjetom. Dakle, drug/drugarica ( po staroj, socijalističkoj "nomenklaturi") su bili mali bogovi u učionici. Ocjene i obrazovni proces ama baš nitko nije mogao dovesti u pitanje. Koliko je učenik pokazao, toliko je i dobio. A tada je došla devedeseta..."Drugovi" direktori postadoše "gospoda" ravnatelji..."Drugovi i drugarice" pak postadoše "učitelji". Odjednom, njihova više nije bila prva i posljednja. Pojaviše se "neki drugi" interesi i "kriteriji" pri ocjenjivanju učenika. Eto, tako je mojoj teti hadezeov ravnatelj zaprijetio otkazom ako xy učeniku ne da veću ocjenu! Ne dvojku već "bar četvorku". Do tada je već radila 25 godina u struci i nikada, ama baš nikada se nije desilo da bilo tko pokuša iskamčiti veću ocjenu, bio on drug direktor ili pak "običan" roditelj. Da, odjednom mameki i tateki više nisu bili pristojna čeljad kojoj je za lošu ocjenu kriv isključivo njihov mali neradnik, već je postao "kriv" učitelj! Nekada se mirno saslušalo u čemu je problem, poštivalo se neprikosnoveni autoritet učionice, pritegnulo se lanac i već su se vidjeli rezultati. U mojem je razredu tako jedan mali od dvojke iz njemačkog došao na četvorku, isključivo zahvaljujući roditeljskom angažmanu i instrukcijama. Nisu mu išli jezici, a nekom drugom nije išla matematika. Danas pak svaka šuša misli da može maltretirati učitelja zbog lošije ocjene. Nedo bog da je njihov mali kriv za bilo što. Nažalost, učama je danas puno jednostavnije pognuti glavu i promijeniti ocjenu nego riskirati maltretiranje ili čak otkaz. Nisu svi kao moja teta, jer da jesu ovoga svega ne bi bilo. Ona je zahtjev ravnatelja pristojno odbila. No, pa daj mi otkaz! Mala "ustrašena" žgoljava ženica je napravila ono što se devedeset devet posto uča u ovih dvadeset pet godina ne usudi napraviti. Očuvati dignitet vlastite struke, po ama baš po svaku cijenu. Jer, ako te ni vlastiti učenici ne poštuju, čemu onda sve to? Zato, nisu za sve krivi ni krvoloci. Krivi su sami učitelji, a iznad svega njihov sindikat koji nije na vrijeme mobilizirao članstvo da se svi zajedno suprotstave moralnoj korupciji u školstvu. Raznorazni "ribići" koji u ovom totalnom raspašoju, traže veće plaće. Kao da je problem u novcu...

čim netko ne zarađuje koliko si je zamislio, odmah je bez dostojanstva i i sličnih piz......dragi ucitelji, dostojanstvo i postivanje se stječe radom.o vasem radu barem s onima s kojima su moja djeca a i ja imali i imamo doticaj zavređuju -2.

TAKO JE SAMI STE KRIVI, jer ste najgora karika u lancu.Naše školstvo je još jedan relikt neodgovrnog, neuspješnog, zločinačkog komunizhma. Školstvo treba privatizirati, jer samo konkurencija dopušta da opstanu najbolji. A naši prosvjetari, kako god loši zaštićeni su bolje nego lički međedi.