Kršćanstvo je posljednjih godina dobilo neobičnu vrstu zaštitnika koji se rijetko mogu sresti u crkvenim klupama, ali zato neumorno patroliraju društvenim mrežama, tragajući za svakim tko bi mogao ugroziti njihovu predodžbu kršćanske civilizacije. Neprijatelje kršćanstva poznaju bolje od samoga kršćanstva, dok Isusa iz Biblije izvlače na kapaljku, uglavnom kada im zatreba izlika za neki novi obračun. Evanđelje, po svemu sudeći, ne otvaraju toliko često koliko komentare ispod vijesti na internetu.
Britanski institut Theos ovog je tjedna objavio istraživanje u kojem je sudjelovalo 1765 odraslih osoba. U njemu je otkriven zanimljiv paradoks: među ispitanicima čiji su stavovi najbliži kršćanskom nacionalizmu njih 81 posto izjašnjava se kršćanima, premda samo 13 posto tjedno odlazi u crkvu. Naravno da Britanija nije Hrvatska, ali i kod nas ima ljudi koji se prema kršćanstvu odnose poput brata koji za očevu kuću nije mario sve dok se drugi nije poželio useliti, nakon čega je odjednom postao toliko privržen obiteljskom ognjištu da bi ga radije zapalio nego prepustio drugima.