Predsjednik države direktno zapovijeda vojskom samo u ratu. U miru, predsjednik može angažirati vojsku samo preko Ministarstva obrane i Glavnog stožera Oružanih snaga. Trećeg scenarija nema. Poručio je to bivši predsjednik države Stjepan Mesić i tako se i sam uključio u raspravu oko vojnog mimohoda u Zagrebu, odnosno pitanja tko je taj tko donosi odluku o izlasku vojske na ulicu u miru - predsjednica države ili ministar obrane.
Tema je to koja već nekoliko dana puni medijske stupce. Odnosno od trenutka kada je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović gostujući na HRT-u poručila kako je ona vrhovna zapovjednica oružanih snaga i kako je to odluka koju Vlada ne smije donijeti sama. Cijelu je priču dodatno “zasolio” i njen prethodnik Ivo Josipović koji je poručio da je Ustav jasan i da se zakonima ne bi trebalo umanjivati ustavne ovlasti predsjednice Republike kao vrhovne zapovjednice Oružanih snaga.
Ishitrene izjave
– Ideja vrhovnog zapovijedanja u rukama predsjednika temelji se na funkciji Oružanih snaga i činjenici da je jedino predsjednik izabran neposredno od građana i da zato zapovijeda vojskom koja mora biti nepolitična i vođena od onoga tko je neposredno izabran od naroda – objašnjava Josipović za kojega je nadmetanje oko načina proslave Oluje nepotrebno i štetno te predstavlja politiziranje oružanih snaga. Ipak, Josipović ne vidi niti jednog razloga zašto bi predsjednica svojom naredbom zabranila paradu u Zagrebu, kao što bi, kaže, smatrao neprimjerenim da Vlada onemogući sudjelovanje vojske na svečanosti u Kninu. Posebno bi, dodaje, bilo štetno i opasno da sa strane civilnih vlasti, predsjednice i Vlade, koji dijele nadležnosti nad vojskom, vojnom vrhu dolaze „s dva brda“ kontradiktorne želje, poruke, ili utemeljene ili neutemeljene naredbe.
– Nažalost, cijelo ovo pitanje svelo se na to tko je za predsjednicu, a tko za premijera, a stvar je vrlo ozbiljna – upozorava Josipović. Vojni analitičar portala Obris.org Igor Tabak podsjeća da su se izmjenama Zakona o obrani smanjile predsjedničke ovlasti, koje se odnose upravo na upravljanje vojskom u mirnodopskim situacijama o čemu se detaljno govorilo u Saboru 2013. godine. A Zakon je, kaže, izglasan ogromnom većinom. – Zanimljivo je spomenuti i kako je predsjednik Ivo Josipović tada imao niz primjedbi na izmjene tog zakona, ali se oko ove konkretne teme, nije izjašnjavao – upozorava Tabak.
Josipović pak kaže kako je zakonsko rješenje o zapovijedanju vojskom u miru preko ministra neustavno te da je i bivšoj premijerki i sadašnjoj Vladi rekao da će zapovjedi načelniku Glavnog stožera (ako bude potrebno) izdavati izravno, primjenom samog Ustava. Bivša premijerka Jadranka Kosor kaže pak kako ona o tome s bivšim predsjednikom nije razgovarala te se pita zbog čega Ivo Josipović nije zatražio ocjenu ustavnosti ukoliko je mislio da je ta odredba protuustavna.
Čudan sastav odbora
Njoj je pak Zakon i više nego jasan i ovlasti u miru daje ministru. – Očito je izmjene trebalo ugraditi i u Ustav kako bi se izbjegla ovakva nepotrebna “natezanja”– kaže Kosor.
Za Vlatka Cvrtilu, savjetnika bivšeg predsjednika Mesića stvari ipak nisu tako jednostavne. S obzirom da u Zakonu o obrani nigdje nisu precizno definirane ovlasti predsjednice u miru onda bi se ona, drži Cvrtila, kao vrhovna zapovjednica trebala pitati za mišljenje. – Ako slijedimo Ustav trebali bi je konzultirati – smatra Cvrtila. Čudi ga i sastav državnog odbora za organizaciju proslave Oluje u kojem nema ljudi iz Ureda predsjednika. Ranija je praksa bila da se na čelo takvog odbora imenuje predsjednik i premijer koji se, kaže, zajednički dogovaraju oko daljnjeg sastava.
Inače, kako neslužbeno doznajemo u Vladi, još nije poznato kada će se sastati Državni odbor za organizaciju proslave Oluje. No neće se dugo čekati. Čim se predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović vrati iz Afganistana pokušat će se dogovoriti prvi termin sastanka.
>>Značka poruka Milanoviću tko je vrhovni zapovjednik
>>Tko naređuje Hrvatskoj vojsci: U miru četiri zapovjednika, u ratu jedan
...dragi Bože pa da li je to moguće...oni ne znaju tko upravlja državom u vojnom smislu...jadnije da adnije ne može biti...