Pitanje nestalih tijekom agresije na Vukovar i danas je jedno od gorućih pitanja Republike Hrvatske, koje umnogome otežava odnose Hrvatske i Srbije. O nestalima, tome što se radi kad je riječ o njihovu pronalasku i drugim aktivnostima razgovarali smo s Anom Filko, ravnateljicom Uprave za zatočene i nestale u Ministarstvu hrvatskih branitelja.
Koliko je trenutačno osoba na popisu nestalih u Hrvatskoj i koliko ih je s područja Vukovara? Koliko je bilo ekshumiranih u posljednjih godinu dana? U ovom trenutku na popisu nestalih i smrtno stradalih osoba s nepoznatim mjestom ukopa nalazi se 1740 osoba, od kojih je najviše njih – 451 osoba – s područja Vukovarsko-srijemske županije, a 328 osoba s područja grada Vukovara. Upravo zbog toga na tom se području i danas provode najintenzivnije terenske aktivnosti. Međutim, uvijek ističemo da je, bez obzira na broj slučajeva ili županiju iz koje potječu, svaka nestala osoba jednako važna, a potraga se provodi jednako predano u svim dijelovima Hrvatske. Na temelju provjerenih saznanja, u ovoj godini provedena su cjelovita terenska istraživanja na 28 lokacija u ukupno šest županija. Najveći dio istraživanja proveden je na području Vukovarsko-srijemske županije, gdje je istraženo 14 lokacija, a pronađene su jedna masovna i četiri pojedinačne grobnice s ukupno osam ekshumiranih žrtava. No istraživanja su se ove godine paralelno provodila i u Osječko-baranjskoj, Sisačko-moslavačkoj, Splitsko-dalmatinskoj, Zadarskoj i Dubrovačko-neretvanskoj županiji, što jasno potvrđuje da se proces traganja vodi sveobuhvatno. U istom razdoblju završno su identificirani posmrtni ostaci 43 osobe. Ovakav obuhvat i jasni rezultati izravna su posljedica metodološkog iskoraka uvedenog u mandatu potpredsjednika Vlade i ministra hrvatskih branitelja Tome Medveda. Od tada je provedeno terensko istraživanje na 434 lokacije i pretraženo više od 1,016.000 m² terena. U tom razdoblju pronašli smo sedam masovnih i više od 40 pojedinačnih grobnica, a najvažnije – identificirali smo 323 osobe.
Od razaranja Vukovara prošle su 34 godine. Kako se danas, nakon toliko godina, provodi potraga za nestalima? Danas, 34 godine od razaranja Vukovara, potraga za nestalim osobama provodi se u okolnostima koje su znatno složenije nego u razdoblju neposredno nakon rata – teren je umnogome izmijenjen, svjedoka je sve manje, a većina ključne dokumentacije i dalje se nalazi u arhivima Republike Srbije. Upravo zato važno je naglasiti da je od 2016. Vlada Republike Hrvatske preko Ministarstva hrvatskih branitelja izgradila snažan pravni i institucionalni okvir. Ključni temelj tog okvira je Zakon o osobama nestalim u Domovinskom ratu, donesen 2019., kojim se snažnije štite prava obitelji i uređuju nadležnosti, postupci i obveze svih institucija uključenih u proces. Uz pravnu osnovu, u Upravi za zatočene i nestale razvili smo i standardne operativne procedure (SOP) za svaki segment procesa – od prikupljanja i analize podataka, preko suradnje s međuresornim tijelima, terenskih izvida, do ekshumacija, obrade posmrtnih ostataka žrtava i komunikacije s obiteljima. Time osiguravamo da se svaki postupak vodi stručno i prema najvišim standardima. U odnosu na sam način potrage, današnja metodologija znatno je naprednija i multidisciplinarna te se provodi višeslojna analitička obrada lokacija, što znači da se povezuju ranija arhivska građa, obavještajni i operativni podatci, zatim nalazi iz kaznenih predmeta te kartografske, geodetske i satelitske analize. Također, primjenjujemo i suvremene poluge poput georadara, bespilotnih letjelica i cadaver pasa.
Često se poziva sve koji nešto znaju o nestalima da to i otkriju. Ima li takvih slučajeva? Koliko su oni česti? Građani i danas dostavljaju određena saznanja, međutim živih je svjedoka sve manje, što je u konačnici jedan od ključnih problema u procesu. Dio tih saznanja bude vrijedan i pomaže usmjeriti analitičke procese, ali velik dio dojava, nažalost, nije utemeljen. Zato svaka informacija prolazi provjeru – analitičku i obavještajnu pri Sigurnosno-obavještajnoj agenciji, Ministarstvu unutarnjih poslova i Vojno-sigurnosno obavještajnoj agenciji, te u konačnici i terensku pri Upravi za zatočene i nestale – kako bismo izbjegli pogrešna usmjeravanja, ali i zaštitili obitelji od neosnovanih očekivanja i nepotrebnih uznemiravanja. Istodobno, kontinuirano apeliramo na sve osobe koje imaju saznanja da nam se i dalje javljaju s punim povjerenjem. Svaka informacija, koliko god se činila nevažna, može biti polazište za daljnju analitičku obradu. I najmanji trag ponekad je ključan za pronalazak grobnica i konačan odgovor obitelji koja desetljećima čeka istinu. Dodatno, ističemo i da je Zakonom o osobama nestalim u Domovinskom ratu predviđen institut nagrađivanja za osobe koje ustupe dokumentaciju, odnosno informacije koje rezultiraju pronalaskom mjesta pojedinačnih odnosno masovnih grobnica.
U posljednjih godinu dana imali smo nekoliko slučajeva pronalaska nestalih na lokacijama koje su već bile pretražene. Kako to komentirate i objašnjavate obiteljima? Članovi obitelji ne trebaju biti zabrinuti. Pronalazak posmrtnih ostataka žrtava na lokacijama koje su već bile djelomično istraživane nije znak vraćanja procesa na početak, nego njegova unapređenja. Od 2016. Uprava za zatočene i nestale primjenjuje bitno drukčiju metodologiju pretraživanja, koja uključuje višeslojne analize, napredniju tehnologiju i detaljniju reviziju svih ranijih podataka, informacija i arhivske dokumentacije. To je razlog zašto danas nalazimo posmrtne ostatke žrtava i na područjima koja su prije tek djelomično istražena. Istodobno, to svjedoči i o tome koliko je proces traganja složen i dugotrajan, ali svaka ovakva situacija pokazuje da Ministarstvo hrvatskih branitelja ništа ne prepušta slučaju. Obiteljima uvijek poručujemo: potraga traje, proces se kontinuirano unapređuje i nijedna informacija neće biti zanemarena.
Kada je riječ o Vukovaru, najveći se napori trenutačno ulažu u potragu za nestalima na Petrovačkoj doli. Koliko je posmrtnih ostataka na tom odlagalištu dosad pronađeno i što se može očekivati od daljnje pretrage? Lokacija masovne grobnice Petrovačka dola kod Vukovara metodološki je najzahtjevnija lokacija koju Uprava za zatočene i nestale Ministarstva hrvatskih branitelja istražuje – ne samo u Hrvatskoj nego i u širem međunarodnom kontekstu. Riječ je o prostoru koji je od 1974. bio odlagalište otpada te koji je tijekom desetljeća višekratno saniran, prekrivan novim slojevima otpada i u potpunosti izmijenjen u odnosu na konfiguraciju iz 1991. godine. Zbog toga Petrovačka dola predstavlja lokaciju bez presedana – primjera takvog obujma, takvih promjena i toliko zahtjevnih terenskih uvjeta nema u dokumentiranoj forenzičkoj praksi. Usprkos svim tim okolnostima, do danas smo pronašli i ekshumirali posmrtne ostatke najmanje 36 žrtava – hrvatskih branitelja i civila. Naše su analize jasno potvrdile kako se radi o najmanje sekundarnoj grobnici, što znači da su žrtve premještane s više različitih primarnih lokacija, a sam čin premještanja posmrtnih ostataka vrhunski je indikator organiziranog prikrivanja počinjenog ratnog zločina. Uz navedeno, činjenica da su tijela žrtava premještena upravo na smetlište upućuje na najteži oblik moralne i civilizacijske degradacije žrtava i namjeru počinitelja da njihova tijela ostanu skrivena u slojevima smeća desetljećima. Terenska istraživanja na Petrovačkoj doli započela su još u travnju 2022., dakle kontinuirano traju već pune tri godine i Ministarstvo hrvatskih branitelja nastavit će s istraživanjem lokaliteta do kraja – sve dok postoji i najmanja mogućnost da se ondje nalaze posmrtni ostaci naših žrtava. U ovom trenu istraživanja se provode na indiciranom dijelu moguće lokacije grobnice ispod nekadašnjeg brda azbesta, a do sada je ukupno pretraženo više od 150.000 m3 otpada.
U Vukovaru se često spominje i još jedna grobnica na Ovčari. Dokle se stiglo s tom pretragom, postoje li kakve nove informacije gdje bi se ta grobnica mogla nalaziti? Zbog iznimne težine zločina počinjenog 20. studenoga 1991., kada su ranjenici, civili i medicinsko osoblje nasilno odvedeni iz vukovarske bolnice, područje Ovčare jedno je od najopsežnije istraživanih lokaliteta u Republici Hrvatskoj. Riječ je o prostorno velikoj zoni Poljoprivrednog dobra, na kojoj su do danas provedeni terenski izvidi i istraživanja na 75 lokacija, čime je pretraženo više od 370.000 m² terena – uključujući Spomen-dom Ovčara, Grabovo, Inženjerijski poligon, Vorginac i Jakobovac. Trenutna istraživanja, koja provodimo od 21. rujna ove godine, temelje se na potpuno integriranoj analizi svih dostupnih informacija, svjedočanstava, arhivskih izvora, zbog čega je obuhvat istraživanja proširen na šire zone oko lokacija koje su dosad djelomično istražene. Takav pristup doveo je do ovih posljednjih, iznimnih rezultata, kada smo 25. rujna pronašli masovnu grobnicu u neposrednoj blizini Spomen-doma Ovčara, u kojoj su otkriveni posmrtni ostaci trojice muškaraca nasilno odvedenih iz vukovarske bolnice. Na Ovčari smo i nedavno, 10. studenoga, pronašli još jednu pojedinačnu grobnicu iz koje su ekshumirani posmrtni ostaci jedne muške osobe, a u tijeku je njihova antropološka obrada i identifikacija. S obzirom na simboličku težinu Ovčare, u javnosti se povremeno pojavljuju različite glasine, no većina takvih navoda nije utemeljena u činjenicama. Upravo najnoviji nalazi pokazuju da se dezinformacije najbolje opovrgavaju sustavnim, stručnim i odgovornim radom Ministarstva hrvatskih branitelja na terenu.
Što poručiti obiteljima, a sve je manje živih među njima, koje tragaju za svojim najmilijima? Može li im se nekako dati nada da će ih uspjeti pronaći? U svim našim kontaktima s članovima obitelji nastalih duboko suosjećamo i razumijemo koliko je teško živjeti s nedovršenom pričom, a godine donose sve više neizvjesnosti. U procesu traganja za nestalima vrijeme je doista najveći protivnik, ali Ministarstvo hrvatskih branitelja radit će s jednakom predanošću za svaku preostalu nestalu osobu kao što smo radili za one koje smo već pronašli. Od 2016. pronalazimo posmrtne ostatke žrtava na najzahtjevnijim i naizgled beznadnim lokacijama, uključujući i područja koja su djelomično bila i pretražena. To nam pokazuje da istina ne prestaje biti dostižna, čak ni nakon protoka više desetljeća. Naša je moralna, stručna i državna misija da svaka žrtva bude pronađena, da joj se vrate identitet i dostojanstvo te da njezina obitelj dobije odgovor.
Postoji li ikakva suradnja s nadležnim institucijama u Srbiji u potrazi za nestalim osobama? Redovito se spominju arhivi JNA. Zna li se što o njima, postoje li još i gdje bi se mogli nalaziti? Ima li načina da se ta suradnja popravi i može li se napraviti neki pritisak preko međunarodnih institucija? S nadležnim institucijama u Srbiji već godinama, a najmanje od 2014., ne postoji učinkovita suradnja. Dosadašnjim tijekom procesa Srbija nije dostavila nijedan podatak, dokument ili informaciju koja bi pridonijela rasvjetljavanju sudbine nestalih i smrtno stradalih hrvatskih građana. Svi rezultati koje Hrvatska postiže rezultat su isključivo rada naših institucija. Ključan problem nalazi se u zatvorenim arhivima bivše JNA i srpskih paravojnih postrojbi, koji su tijekom oružane agresije odneseni iz hrvatskih institucija i nalaze se u Beogradu. Sasvim pouzdano znamo o kojoj je dokumentaciji riječ, a ona i postoji – riječ je o evidencijama o zarobljenicima, ranjenicima, odvođenjima iz bolnica, nalozima o premještanjima grobnica, popisima mjesta asanacije i tako dalje. Dio te dokumentacije, poput one koja je iznesena iz Bolnice u Vukovaru, nastala je u Hrvatskoj, o hrvatskim građanima, ali i dalje je zadržana u Srbiji. Čin premještanja posmrtnih ostataka žrtava neosporno je svjesna politika prikrivanja tragova počinjenih zločina. Što se tiče mogućnosti unapređenja suradnje, Hrvatska ih kontinuirano koristi. Pitanje nestalih jedno je od ključnih mjerila u pregovorima Srbije s Europskom unijom. Na svim međunarodnim forumima ističemo kako se to pitanje ne smije politički uvjetovati – riječ je o civilizacijskom pitanju, pitanju humanosti i obveze prema žrtvama.
Otvori KEKS Pay
plenkovicu je važno ulizivati se Brusselu i crpiti novac, a za ljude i pravdu ga nije briga